Ljuto kunem čašu što mi usne ljubi
i crveno vino što mi dušu greje
kad u svakoj kapi misao se gubi
samo njezin lik se na dnu čaše smeje
Još u ponoć tražim njene oči snene
u birtiji staroj gde se tuga krije
svaka kap mi vraća dane izgubljene
dok se miris sveća kao barjak vije
Još za praznim stolom čuvam tvoje mesto
u svakome oku tvoje oči slutim
u bunilu svojim pominjem te često
pa od gorke tuge u sebi zaćutim
Grešnu dušu ubi što je čaša ljubi
i crveno vino što mi dušu greje
kada oči tavnu i razum se gubi
samo njezin lik se na dnu čaše smeje.
autor
Jovica N. Ðorđeviċ
(Прочитано: 1 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.324.469 пута)