Minut bez Tebe je minut bez smisla.
Dan bez Tebe je izgubljen dan.
Život bez Tebe nije život.
Bez Tebe vrijeme stoji kao pokvaren sat.
Na tom satu jedna kazaljka je otkinuta.
Na tom satu pola brojeva nema.
Na njemu je uvijek isto vrijeme.
Vrijeme u kojem nema smisla.
Možda Ti ne govorim dovoljno glasno
I ne upotrebljavam velike riječi,
vjerujem da nedovoljno pokazujem
koliko bez Tebe ne umijem.
Možda iza osmjeha sakrijem
grubim riječima prikrijem
sve ono najljepše u meni
ono što oduvijek živi tu, u Tebi.
Vjerujem da ne umijem sve što osjećam izreći
lakše je nekad poreći da su ti ruke vezane
lakše je potrti staze nemoći
lakše pobjeći u šume tamnih vilajeti.
Lakše, nego ruku vezanih
pričati o sreći koju crtam
po zamagljenom staklu
onih kišnih dana kada se najtužnije sanja.
Zanam, prećutim najljepše u meni
vjerujući da uvijek znaš
jer sve to najljepše moje
oduvijek je bilo u Tebi, bilo Tvoje.
Minuti bez Tebe mjere se danima.
Dani se mjere godinama.
Godine se mjere vijekovima.
A sat stoji. Stoji u prostoru bezvremena.