još samo vjetar navrati oživi bijele slike u njenim očima duboko u noć listam remboa i slušam glase nerude zajedno s tagore-om zastajem i s grčem versi gledam kako u mir hladne sobe uranja zimska zraka sunca kako uspomena topi pahulje na njenim usnulim usnama na slikama njenih melodija prate me oči njene majke … Настави са читањем “SNJEŽNE NOĆI U NJENIM OČIMA – Mirko Popović”
No votes yet.
Please wait…
još samo vjetar navrati
oživi bijele slike
u njenim očima
duboko u noć
listam remboa
i slušam glase nerude
zajedno s tagore-om
zastajem i s grčem versi
gledam kako u mir
hladne sobe uranja
zimska zraka sunca
kako uspomena topi pahulje
na njenim usnulim usnama
na slikama njenih melodija
prate me oči
njene majke
kao zima na pustom putu
što zatrpala je ljudske glasove
dok ususret koračam
nekoj nadi na dobre dane
što je nježno izgovaraju
niz obraze
niz lišće
uspavano prekriveno
leptirima bijelim
bestjelesnim
još samo vjetar navrati
jek iz daljine iz dubine
rijeka što nadolazi glasom
kao kad klone korak
preko pustog praga
preko mekanih nota lica
kao kad zaplače noć
niz tihe daleke bijele
krajolike srca
uoči svih svetih
dok svileno
sipi rapsodija
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
