BOŽIĆ… (negde daleko) – Milovan Petrović

Napolju vučje vreme

hladnoća ujeda lice

hladni severac duva

put sija od poledice.

U kući starica setna

vatra u peći tinja

napolju drveće belo

od mraza i belog inja.

Nekad joj ta zimska idila

beše lepa i draga

kad Božićni dani dođu

a sad je izdala snaga.

Kuća ko košnica puna

vesele igre i smeha

beše to dom iz snova

kad Božić u njoj se čeka.

Da li će u šumu po badnjak

večeras moći ići,

pomoći niko joj nema

daleko njeni su ptići.

Ikone stare na zidu

gleda dok suza ide,

skrušeno Boga moli

da dođu bar da je vide.

A tamo negde daleko

u zemlji polarnih noći,

i ptići pate za majkom

ne mogu skoro joj doći.

I tako u kući staroj

za Božić starica sama,

ikone stare na zidu

a oči u suzama.

Milovan Petrović

–