GRA LEPTIRA NA STONOJ LAMPI
U damarima ključa krv
Kao crveno sunce
Sunce koje seje godišnja doba
Na šaku dve, pod bosa stopala
Razvejava dane i noci kroz čelično sito
Godine češlja ribljim kostima
Zasela u grlu vrača pogadjača zagledanog u kristalnu kuglu
Vreme cedi kroz dvojačku kosu
Pletenicu spliće za svako novorodjeno dete
Otimajući se od tišine
Škrgutom zuba
Raširenim rukama
Nožom kroz mrklinu i senke
Po zidu i kamenu
Abažuru i zavesama
Urokljivim okom gledano
Da se vidi gde vodi put
Bez traga i glasa.
Milan Milutinovć