IMA LI SVRHE-Miroslav Krnjeta

Živote maglo nepoznata lepoto ko sam ja čovek ili blato, šta je cilj koja mi je uloga jesam li soko ili lutajuća spodoba. Kako pronaći brod istine otkriti svetle vrline kad me lome surove hridine. Kako dospeti do prve iskre do točka koji pokreće vatre, kako ostvariti san kada lutaš kroz prazan stan. Lako je … Настави са читањем “IMA LI SVRHE-Miroslav Krnjeta”

Živote maglo nepoznata lepoto
ko sam ja čovek ili blato,
šta je cilj koja mi je uloga
jesam li soko ili lutajuća spodoba.
Kako pronaći brod istine
otkriti svetle vrline
kad me lome surove hridine.
Kako dospeti do prve iskre
do točka koji pokreće vatre,
kako ostvariti san
kada lutaš kroz prazan stan.
Lako je rođenima na krovu
biraju ponor ili zvezdu novu,
mi rođeni u korovu
lovimo sudbinu kroz gustu travu.
Ne razumem kakav je život cirkus
koji je u stvari pravi kurs,
lomiti i gaziti
ili paziti i maziti.
Kad si dobra vila
lepo je i od sreće poletiš
a onda padneš slomiš krila,
ako si gad osuđen si da patiš,
koji je put pravi
gde je cilj i gde su svetla.
Ako sam cvet
zašto ne procvetam
i bojama ulepšam svet,
ako sam korov
neka me voda odnese u zaborav,
ovako večni pupoljak
koji čeka svoj trenutak.
Čudan je životni status quo
nisi ratnik a nisi ni skvo,
nit si voda nit si vino
zamrznuti špricer
pogubljeni ker
stojiš i gledaš
gde si života dolino.
Možda je život ruski rulet
neko pliva i tone
a neko nađe zvezdani let,
možda je život samo pitanja
bez konačnog odgovora
jedna obična prazna putanja
kao voda mrtvog mora.
Možda je sve monotona rutina
spavaš,radiš,jedeš,brbljaš,
kao obična životinja.
Ali gde je moja planina
cilj do vrha,smisao postojanja,
srca sudbina.
Vrti se neprestano
nepoznata zemaljska predstava,
vrhunsko lutanje i potraga
koja je tvoja uloga.
Lepo je živeti,zaista lepo,
ali ne kao ranjeno pseto
nisam svraka koja kljuca mrve
pitam se ima li cirkus svrhe.

Moje su ti suze rekle zbogom-miško pločić

Kad budeš ovo čitala Ja ću biti negde daleko Odlazim iz tvog života Na mesto drugo neko. Moje su ti suze rekle zbogom A neću saznati da li si i ti plakala Da li su ti suze rosile lice Dok si ovo pismo čitala. Ili ti je bilo svejedno Jer da odem ti si htela … Настави са читањем “Moje su ti suze rekle zbogom-miško pločić”

Kad budeš ovo čitala
Ja ću biti negde daleko
Odlazim iz tvog života
Na mesto drugo neko.

Moje su ti suze rekle zbogom
A neću saznati da li si i ti plakala
Da li su ti suze rosile lice
Dok si ovo pismo čitala.

Ili ti je bilo svejedno
Jer da odem ti si htela
Ne znam i nikad neću saznati
Da li si me i koliko uopšte volela.

Možda ćeš ipak malo zaplakati
Možda ti bude i malčice žao
Jer sve što je vredelo u meni
Sve to sam tebi dao.

Odlazim iz tvog života
Sa sobom nosim tugu i uspomene
I želju da se bar ponekad
U dnu srca i setiš mene.

СВЕ РЕКЕ КА УШЋУ ТЕКУ – Љубодраг Обрадовић

   СВЕ РЕКЕ КА УШЋУ ТЕКУ Све реке, неумитно, ка ушћу теку, а таласи полако жеље односе. Никако да загазимо у исту реку, и схватимо шта таласи доносе. Све мислимо, променићемо свет, неосвојиво као на тацни лежи. И ето, спотакнемо се опет, проклетство од нас не бежи. Истине нам полако вену, заблуде су све веће … Настави са читањем “СВЕ РЕКЕ КА УШЋУ ТЕКУ – Љубодраг Обрадовић”

  


СВЕ РЕКЕ КА УШЋУ ТЕКУ


Све реке, неумитно, ка ушћу теку,
а таласи полако жеље односе.
Никако да загазимо у исту реку,
и схватимо шта таласи доносе.

Све мислимо, променићемо свет,
неосвојиво као на тацни лежи.
И ето, спотакнемо се опет,
проклетство од нас не бежи.

Истине нам полако вену,
заблуде су све веће и веће,
а још чувамо успомену,
на прохујале дане среће.

Још гајимо у срцу спокој,
стихови доносе души мир.
Мислимо: Свако има сан свој!
Љубав још увек покреће свемир!

Да, љубав је та слатка тајна,
која свету опстанак доноси
и увек новим животом,
ништавилу краја пркоси.

Да, све реке ка ушћу теку
и однеће једном и нас,
ако не зајазимо реку

и у души пронађемо спас.
© Љубодраг Обрадовић