NEDOSTAJE MI – Dejan Ivanović

Gde je ona o kojoj zapravo maštam, uporno mi nedostaje? Voleo bih da znam, kud’ je odlutala? Ako se ponovo vrati i nastani, ovde kraj mene da zauvek ostane; nek’ sve što je bilo, prekrije magla zaborava … Jer, nedostaje mi ona, kao premalo sna u noćima na izdisaju … Kada će stići, bliži li … Настави са читањем “NEDOSTAJE MI – Dejan Ivanović”

Gde je ona
o kojoj zapravo maštam,
uporno mi nedostaje?
Voleo bih da znam, kud’ je odlutala?
Ako se ponovo vrati i nastani,
ovde kraj mene
da zauvek ostane;
nek’ sve što je bilo,
prekrije magla zaborava …

Jer, nedostaje mi ona,
kao premalo sna
u noćima na izdisaju …
Kada će stići, bliži li se dan?
Blistavi trenutak,
dugo očekivane sreće;
Ipak neće ?
Sustiglo nas vreme,
mimoišle godine.

Pamtim još koliko
i živim, iako ne živim;
Između praznih reči,
preostala daljina guši.
Kroz prodornu prizmu tame,
zaiskri nemir u duši,
željnoj svetlosti;
navikloj da postojiš
još samo u jednoj pesmi …

ЧУВАЊЕ  ЛЕПОТЕ и друге песме – Андреја Ђ. Врањеш

ЧУВАЊЕ  ЛЕПОТЕ Сачувај обојени лептиров лет, требаће ти кад ружноћу навршиш, кад ти мудрост отужи, кад те радост опржи. Једном, кад се нађеш, између додира суровости и старости. ЗАВИЧАЈ Како отићи тамо где живот ћути, никога драгог да исповеда немир, како са очима од светла бити слеп, опростити тугу за цео један свемир.  МИЉКОВИЋ На … Настави са читањем “ЧУВАЊЕ  ЛЕПОТЕ и друге песме – Андреја Ђ. Врањеш”

ЧУВАЊЕ  ЛЕПОТЕ

Сачувај обојени лептиров лет,
требаће ти кад ружноћу навршиш,
кад ти мудрост отужи,
кад те радост опржи.

Једном,
кад се нађеш,
између додира суровости и старости.

ЗАВИЧАЈ

Како отићи тамо где живот ћути,
никога драгог да исповеда немир,
како са очима од светла бити слеп,
опростити тугу за цео један свемир.

 МИЉКОВИЋ

На дну душе становала светлост,
изношен поглед бронзаног вида,
љубави имао за сва времена,
радост вежбао ко да је етида.

Скупљен у мисао писао,
стихове дубоке до дна времена,
ништа бледо његово није,
у сивилу живота бремена.

У ОКУ НЕБО
Татјани Т.

Кад будеш враћала успомене,
сети се погледа који се изгубио тамо,
где су топовске и пушчане цеви односиле поразе,
када су једине победе биле очи,
које су у себи сачувале небо.

Настави са читањем “ЧУВАЊЕ  ЛЕПОТЕ и друге песме – Андреја Ђ. Врањеш”

Da mi je

Da imam bar pola života i planova koje su ljudi izmaštali I bar pola vrlina i mana koje su mi pripisali oni koji nas vide kakvi nismo Da imam bar pola blaga koje predpostavljaju da negde skrivam Da imam,sve bih im to darovala,uz uslov da budu srecni Jer postoje oni zbog kojih nikada necu spuštati … Настави са читањем “Da mi je”

Da imam bar pola života i planova koje su ljudi izmaštali
I bar pola vrlina i mana koje su mi pripisali oni koji nas vide kakvi nismo
Da imam bar pola blaga koje predpostavljaju da negde skrivam
Da imam,sve bih im to darovala,uz uslov da budu srecni

Jer postoje oni zbog kojih nikada necu spuštati čelo
I postoje oni zbog kojih nikada necu otvoriti srce  dovoljno široko da se tamo useli nešto što Dom u ruinu pretvara
Da imam bar tri četvrtine od sna koji umesto mene sanjaju,sve tri bih prodala da kupim mesto gde po mom sunce rastvara nebo
Da prodišem na četvrtoj strani
Gde svi su moji dragi mladi i nasmejani

Da mi je pola tog komfora,svega što mi se “dalo”
Da mi je pola života koji se “neće vratiti”
Sve bih im to prepustila,
Samo da ništa ne moram
Negde gde malo mira

Gde zrno mira spremna sam skupo platiti
Jer tu bi raslo, za sve bi bilo dosta
Da mi je pola greha kojim su me poškropili
Možda bi na bolje naišla želje
Možda bi mnogo toga se spaslo

I mnogi putevi lakše otvorili
Ali ja ne bih njima pošla

Da imam tu moć u koju naivni veruju

Za jedan smeh i malo volje
Svi bi je imali dovoljno
I uz nju kad treba da im se nadje
Još malo mašte vrlo povoljno

Da imam bar pola takvog života
Kakav to ljudi priželjkuju
Sve bi se svelo na tišinu
Da mogu svoje misli da čuju