SENKE NAD OVIM PROSTORIMA – Dejan Ivanović

  SENKE NAD OVIM PROSTORIMA Godine su prolazile i prolazile, dug period modifikovanja svesti ; Misli nisu nadolazile, a ovde se generacije gubile i snalazile skrivale, nalazile po podrumima, u tajnim prolazima, lagumima i ko zna, ko zna već gde ..? Da bi nekoga skoro iz obesti posle mnogo vremena, odjednom počelo da zanima; Gde … Настави са читањем “SENKE NAD OVIM PROSTORIMA – Dejan Ivanović”

 

SENKE NAD OVIM PROSTORIMA

Godine su prolazile i prolazile,
dug period modifikovanja svesti ;
Misli nisu nadolazile, a ovde
se generacije gubile i snalazile
skrivale, nalazile po podrumima,
u tajnim prolazima, lagumima
i ko zna, ko zna već gde ..?
Da bi nekoga skoro iz obesti
posle mnogo vremena,
odjednom počelo da zanima;
Gde nestaju tragovi i senke,
prizori iz prošlosti nedaleke,
ko ih skriva, na ovim prostorima, gde se gube ..?

Gube … pa se pojave na vidiku,
izrone iz mračne dubine,
podsvesti, najpre u nejasnom obliku.
Onda poprime redom, čudne obrise
dobiju čak i boje, mirise,
patine što se na njima skuplja, prašine
tereta, bremena proteklog vremena ;
Pod kakvim velom se kriju, čuvaju neispričane ,
priče i tajne, šifrom jezika kodnog zaključane ?
Jednom kad se otvore, vidici prostrani, nepristrasni,
kad šapati u tami već ne budu poluglasni,
sadržaji priča zbunjivaće i fascinirati ljude.
Sve naše prašnjave, kolektivne zablude …

Часни крст – Ивана Зајић

Можда је био судбине прст Што док сам звезду на небу чекала, У ноћи Исусов лик видела: Пронађи, рече ми, часни крст. Уснила сам да усред зиме Кроз хладну воду храбро пливам, Христово име док дозивам, У себи певушим познате риме. Будих се, кретох ка вратима, Ал’ угледах у зору Чудесну светлост на прозору И … Настави са читањем “Часни крст – Ивана Зајић”

Можда је био судбине прст
Што док сам звезду на небу чекала,
У ноћи Исусов лик видела:
Пронађи, рече ми, часни крст.

Уснила сам да усред зиме
Кроз хладну воду храбро пливам,
Христово име док дозивам,
У себи певушим познате риме.

Будих се, кретох ка вратима,
Ал’ угледах у зору
Чудесну светлост на прозору
И Христов крст на грудима.

Напољу осетих да ветар дува
И видех кишу како пада,
Сетих се Христовог лика тада,
Његов ме крст дан-данас чува.