Borislava DVORANAC
PITAM SE
Zalutam ponekad
u očekivanje
beskrajno
imaginarnom svetu
krilima mašte
hrlim
vođena ljubavlju
tvoga pogleda
čarobnim štapićem
bojim dane
planine u mora
pretvaram
i pitam se
gde si
šta moji podvizi
tebi znače
jesu li ti dan
jesu li tvoj san
ili bi ti
bledu senku
moga bola
da vidiš
zato skidam tamnu koprenu
otvaram dušu
osmehom zlatim
da li to sebe
slepom pokazujem
