Limb-Milena Jasovic

Počelo je da me susreće Na daljinama dovoljno velikim Da moje tlo pod tvojim nogama se ne obrušava U teškim rečima koje su padale po nekim starim Prkosnim tišinama Tek kad sam pomislila da je gotovo Iz srca stihije materijalizovano Začeće novog vremena koje je ono staro Po svome liku ludo porodilo I sad mi … Настави са читањем “Limb-Milena Jasovic”

No votes yet.
Please wait…

Počelo je da me susreće
Na daljinama dovoljno velikim
Da moje tlo pod tvojim nogama se ne obrušava
U teškim rečima koje su padale po nekim starim
Prkosnim tišinama
Tek kad sam pomislila da je gotovo
Iz srca stihije materijalizovano
Začeće novog vremena koje je ono staro
Po svome liku ludo porodilo
I sad mi svake noći šapuće da me uspava
I svako jutro budi da ne propustim
Sve tvoje dane u mojim datumima
I tvoje trenutke u mojim kalendarima
Znas li koliko te ima?
I kad te nema?
U prvoj postojbini života
Koja me toga dana ljubila po tabanima
U talasima
Po rubovima elipse rastočene
Sa bezoblačnog neba
Na dno okeana
U pesku koji je kroz prste padao
Na orijentalnu maramu sa romboidima
U retkom imenu stare kafane
Istom ko naše reči za prepoznavanje
Na komodi gde nepročitane stranice
Mešine “Tišine” pod svetlom “Magle i mesečine”
Zovu na čitanje
Prošlo je vremena
Taman toliko da više niko
Nas dvoje ne pomene u istoj priči
I onda pojaviš se u liku čoveka
Kroz hodnike moje svakodnevice
Što ti po svakom pokretu liči
Što na tvoj rodjendan
Slavi svoj dan rodjenja
Pa krene po svome talas panike
Isto lice, glas i kosa po čelu rasuta
I isti pogled lomi se poput talasa
O moje stene
Blago se smeši
Dok razbijam porculanske šolje
Svuda po podu
I kaže Hej biće bolje
Sve je u redu
A da i ne zna zašto me teši
Ne usudjujem se da ga oslovim
Dok golim rukama krhotine
Skuplja u kutku sobe
Da se ne bih posekla
O mali obezoblicen mozaik
Preslikan onim iz nutrine
Sred bezobličja vode
I prosutog čaja
Pruža mi ruku i ode
I kisne u istom onom kaputu
U kom sam tebe ispratila
Kad me hipnotisala tačka bez dna
U kojoj horizont se otkopčava
Svetlost ukroćena zvukom
Odlazećih koraka
I ne čudi me više
Ta aprilska simfonija poznatih miomirisa
Niotkuda
Što smenu dana i noći diriguju
Kroz panoramu živih sećanja
Čudi me čemu sva ova usputna čuda
Koja me, a da ja neću, drže u limbu zatočenu
(Прочитано: 15 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.069 пута)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_scratch.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wacko.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yahoo.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cool.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_heart.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_rose.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_smile.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_whistle3.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yes.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cry.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_mail.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_sad.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_unsure.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wink.gif