usne šapuću cele noći
a ruka se
ne usuđuje
ma
šta
da
zapiše
.
njome
ću
usmeriti
glas
prema
srcu
i
reči će slobodno poteći iz bÎla
Добродошли!
usne šapuću cele noći a ruka se ne usuđuje ma šta da zapiše . njome ću usmeriti glas prema srcu i reči će slobodno poteći iz bÎla
usne šapuću cele noći
a ruka se
ne usuđuje
ma
šta
da
zapiše
.
njome
ću
usmeriti
glas
prema
srcu
i
reči će slobodno poteći iz bÎla
Tezej je razmotao klupko i uverio me da ćemo stići na pesničko veče pre Minotaura Pouzdano se oslanjam na stih o lavirinu koji pišem u jednom dahu
Tezej je
razmotao
klupko
i
uverio me
da ćemo stići
na pesničko
veče
pre
Minotaura
Pouzdano
se oslanjam
na
stih
o
lavirinu
koji
pišem
u
jednom
dahu
pozdravljam te samoćo pozdravljam i tebe patnjo život se pretvara u muklo priviđenje koje ću slomiti i predati se vama . mesto čuvano za boga nagrizaju crvi i kukumavke . ne odustajem od vlastite bede i nju toplo pozdravljam katkad zbilja …uprkos smrti… katkad…..
pozdravljam te
samoćo
pozdravljam i tebe
patnjo
život se pretvara
u muklo priviđenje
koje ću slomiti
i predati se vama
.
mesto čuvano za boga
nagrizaju crvi i kukumavke
.
ne odustajem
od vlastite bede
i nju toplo pozdravljam
katkad zbilja …uprkos smrti… katkad…..
Dete je iskreno i kada laže, jer kad te laže ono ti kaže. Ne zna da vara, a baš bi htelo, sve bi da radi što ne bi smelo. Verueje svima, mnogo se smeje, s detetom uvek samo veselje. Najveće blago od svih je blaga, sekunda s detetom svima je draga. Pesma iz knjige za … Настави са читањем “DETE”
Dete je iskreno
i kada laže,
jer kad te laže
ono ti kaže.
Ne zna da vara,
a baš bi htelo,
sve bi da radi
što ne bi smelo.
Verueje svima,
mnogo se smeje,
s detetom uvek
samo veselje.
Najveće blago
od svih je blaga,
sekunda s detetom
svima je draga.
Pesma iz knjige za decu ‚‚Najlepši osmeh‚‚.
Pripovjedač, pjesnik,dramski pisac, pisac udžbenika i esejist Rajko Glibo rođen je u selu Donja Vast, župa Uzdol 24.X.1940. Školovao se u Uzdolu, Prozoru, Zadru, Mostaru, Sarajevu i Zagrebu gdje je završio poslijediplomske studije i magistrirao 1986., onda doktorirao 1990. Objavio fakultetski udžbenik Lutkarstvo i scenska kultura u čemu mu je pružena pomoć Ministarstva kulture RH. … Настави са читањем “Biografija pesnika – Rajko Glibo”
Pripovjedač, pjesnik,dramski pisac, pisac udžbenika i esejist Rajko Glibo rođen je u selu Donja Vast, župa Uzdol 24.X.1940. Školovao se u Uzdolu, Prozoru, Zadru, Mostaru, Sarajevu i Zagrebu gdje je završio poslijediplomske studije i magistrirao 1986., onda doktorirao 1990. Objavio fakultetski udžbenik Lutkarstvo i scenska kultura u čemu mu je pružena pomoć Ministarstva kulture RH. Autor je i znanstvenih knjiga Medijska kultura, te studija Domoljublje i ‘otpadniđtvo’ Ive Andrića i mozaik knjiga Zrnca ramskog swunca, Prozor-Rama, (2004 ).
Njegove knjige poezije svjetlo dana ugledale su ovin redom:Promicanje, Sartajevo (1980), Biogradski lirskokazi, Zagreb (1995), Suputnice i supatnice, Zagreb (1995), Slutnje s Rakitja, Zagreb ( 1997 ), Dozivke, Vinkovci (2000 ), Sneni proplamsaji, Zagreb (2003 ), Očitovanja, ( Zagreb-Mostar, 2007.) Ova je knjiga poezije nagrađena 2008. godine uglednom književnom nagradom Antun Branko Šimić. Moje ode, (Split ( 2009 ), Slučajke, Zadar ( 2010 ). Knjiga je izabrana među tri najbolje knjige poezije na svijetu za 2010.godinu i Inokosnikov poj, Sokobanja (2010).
Knjige pripovijedaka imaju naslove:: Ramkinje, ( Sarajevo, 1988. ), Ramske legende, (Zagreb, 1997.), Učiteljsko iverje, Zagreb, 1997.), Moj Megido, Zagreb 2003. ), Prozorke, Prozor-Rama, 2004.) i Zastajkuše, ( Zadar-Mostar, 2008.), . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u XX. stoljeću za MH Sarajevo- urednik, autor uvoda, napomena, predgovora… (Sarajevo, 2006.).
Rajko Glibo v.r.
BALKANLUČENJE Društveni lonac ključa balkanlukom Nesklone silnice kapu mi kroje Prema receptima crvenih zasada Kradu moje JA preko barikada Molim da me puste da JA budem JA Ranjivi pjesmuljci u izlogu stoje Prazne čovječnosti svoje brige broje Besramni teror igra igre svoje Političko-policijska vrhuška Tuđim receptom svoj ugled rasipa Svoje neznanje u šutljivce presipa Mom … Настави са читањем “BiH SETRajkoG sve svoje je uredio na poetesi je loptica”
BALKANLUČENJE
Društveni lonac ključa balkanlukom
Nesklone silnice kapu mi kroje
Prema receptima crvenih zasada
Kradu moje JA preko barikada
Molim da me puste da JA budem JA
Ranjivi pjesmuljci u izlogu stoje
Prazne čovječnosti svoje brige broje
Besramni teror igra igre svoje
Političko-policijska vrhuška
Tuđim receptom svoj ugled rasipa
Svoje neznanje u šutljivce presipa
Mom usponu kroje sve strmiju stazu
Mir upitni ne miriše na dobro
Lovorike jada sve još nisam pobro
DIJAGNOZA
Još u Bosni krčka čorba balkanluka
A „bosanski blento“ svoju kajdu svira
Protektorat mu je nametnuta mjera
Tom sivilu sve je dalje mirna luka
Svuda po svijetu ječe duše naše
Etnomentalitet im bezočno kradu
Bosnu im iz srca silom iščupaše
Korijeni im pište u bolu i jadu
Tko u inat drugom bogomolje gradi
Tu ni kuće ni bogomolje nema
Tek uznike novi zajaše jadi
Oaze jada sapliću se same
Jedna drugoj priča svoje jadanje
Jaši ih zarazno bolesno ufanje
ČASNA PERA
Zima iz oaza jalovih istina
Dođe nepozvana i ušur uzima
I kada ih šibama moći šibaju
Kolege po peru svoj rejting znaju
U sedlu vlasti jaše prizemljaši
Udružuju snage mizernog otpora
Pisci su za njih čudna dijaspora
Jato neznalica pisaca se plaši
Nisu to lica sa sramotnih lista
Ponosni su svojim talentom i radom
Dobrote puni oni žive s nadom
Muči ih raskorak moći i nedaća
Muči ih žuđena staza ovječnjenja
Čiste im misli trpe ogrubljenja
ZD, 02.02.2010.
SVAKODNEVICA
Miču se ćupovi netrpeljivosti
Razrokih izgleda i sadržaja
Učmalost je kuma tih malenkosti
Jakih nagona a tankih osjećaja
Svoje sviraj a mene ne diraj
Zdrave silnice duša emanira
Virusom mržnje zaraženi vapaji
Naprasno mi nasrću na kuću mira
Bistrim sjećanja glancam uspomene
Moje JA sve manje liči na mene
Vagam riječi za ritmove skrojene
Što sam slovom jači sve žešće me gone
Svaka mržnja jaši svoje uporište
Vedra duša vapi toplo odmorište
ZD, 04.02.2010
STRUGANJE AUTONOMNOSTI
Mislim dakle jesam tjeskobo moja
Na svakom koraku skriven šiljak čeka
Jecaje mi guši pogled iz daleka
Beznadniji od bosanskog počeka
Nad našim tvorbama mutikaše jaše
Briju me naprasne destruktivne face
Tražim svoje JA i svoja uporišta
Stojan Mutikaša nema prenoćišta
Normalan život grdna je prevara
A svaka jedinka za nju se otima
Kusasta normala podmeće se svima
Moj mršavi znak utisnut u vrijeme
Poetike zdravog nepodobnog duha
Stroj mutikaša mu pelin juhu kuha
PISMO IZ 1920. Dozivke bez adresa u prazno ječe Guši se jeka radikalne pjesme Brojila novca broje tragedije Čovječnost ne curi sa svoje česme „Ovo je Bosna“ zaostalost pišti Zdrava čovječnost odmaknuta bdije Zao glas naprasno po kulturi bije Svatko poraz svoje čovječnosti krije Nobelovče dragi primi na znanje Nema lijeka za tako bolesno stanje … Настави са читањем “Pismo iz 1920”
PISMO IZ 1920.
Dozivke bez adresa u prazno ječe
Guši se jeka radikalne pjesme
Brojila novca broje tragedije
Čovječnost ne curi sa svoje česme
„Ovo je Bosna“ zaostalost pišti
Zdrava čovječnost odmaknuta bdije
Zao glas naprasno po kulturi bije
Svatko poraz svoje čovječnosti krije
Nobelovče dragi primi na znanje
Nema lijeka za tako bolesno stanje
Uzaludno je svo naše nadanje
Iz siromaštva svijet se svuda čupa
Balkanlukom smrdi balkanska rupa
Zadah joj se širi u istoj maniri
LIME, LIMČINO, DRUGARČINO Peku Laličiću Lime Limčino Drugarčino Nije drugarski Da mi ulaziš u njedra Kao u zobnicu Prsle su moje grudi I teško te sada nosim Po svim tim mjestima Kuda sve lutam Pa zalutam Prsle su moje grudi Niko ne zna bolje od tebe Šta je to šupljina A … Настави са читањем “Rade Jolić”
LIME, LIMČINO, DRUGARČINO
Peku Laličiću
Lime
Limčino
Drugarčino
Nije drugarski
Da mi ulaziš u njedra
Kao u zobnicu
Prsle su moje grudi
I teško te sada nosim
Po svim tim mjestima
Kuda sve lutam
Pa zalutam
Prsle su moje grudi
Niko ne zna bolje od tebe
Šta je to šupljina
A šta praznina
A ja sam sada prazan
Prazan kao da sam objavio
Prvu zbirku poezije
Prazan kao nada
Prazan kao cirkus bez klovna
Prazan
Udavio bi se ti u meni
Jer ti ne znaš da plivaš
A ja kukavan znam
Lime
Limčino
Drugarčino
Ti napravi granicu
Između njene i moje kuće
Dok te ova brda čuvaju
Kao uterus svoj fetus
Pa bjesniš
Pa luduješ
Više te ima u mojoj krvi
Nego što ima krvi moje majke
I oca
I đeda
I parađeda
I kada primih miropomazanje
Dobih ime
LIMRADE
Lime
Limčino
Drugarčino
Kad juriš
Kad tutnjiš
Bar ćuti
I meni se ne žali
Jer nisam pjesnik
Ja samo tražim pjesmu
Ali znam da boli
I boli
I stalno će boljeti
Zalimio si mi se u oku
A ja te tebi
Uporno vraćam
I vraćam
I vraćam
Pa praštam
Prsle su moje grudi
I ne smijem te više nositi
Po svim tim mjestima
Kuda sve lutam
Pa zalutam
Ućuti
Pa zamukni
Niz prste moje kliziš u mrak da spereš sa mene svaki pokušaj greha a šta je ovo? Preobratio si me očas u jednu od svojih tamo nekih stvarnih ili nestvarnih časnih ili nečasnih ali željnih i pohotnih. Odigrao si mene ili me i dalje igraš ili praviš pauzu ili hoćeš da me nećeš ili… Mogla … Настави са читањем “Cirkus, Ana Kljajic”
Niz prste moje kliziš u mrak
da spereš sa mene svaki pokušaj greha
a šta je ovo?
Preobratio si me očas u jednu od svojih
tamo nekih
stvarnih ili nestvarnih
časnih ili nečasnih
ali željnih i pohotnih.
Odigrao si mene
ili me i dalje igraš
ili praviš pauzu
ili hoćeš da me nećeš
ili…
Mogla bih biti tu
kao u prolazu
kao što sam i bila
među stubovima
među mnoštvom
među izlozima.
Mogla bih da te volim
pazi ovo
među stubovima
među mnoštvom
među izlozima.
Pazi kako žongliraš
ja znam šta hoću
i nije mi u prirodi da se tako igram.
Ne pričam o ljubavi to je pogrdno i glupo . ćumez je odaja dronjku u oblacima . otvaram usta sklopljenim očima . najtoplije zbogom preplašenom snu
Ne pričam o ljubavi
to je pogrdno i glupo
.
ćumez je odaja
dronjku u oblacima
.
otvaram usta
sklopljenim očima
.
najtoplije zbogom
preplašenom snu