njenih dvadeset i pet u sjećanju u trenu zapne o tramvajsku škripu – htjela je u zagrljaju sa svojim udžbenicima prijeći ulicu nakon usaglašavanja sa semaforom znam da je brzinom svjetlosti stigao kaos u kojem je brzogaseći sjaj u njenu oku njenu sliku bez rama i bez ruke netko zvao duboko u meni zaplakale su … Настави са читањем “neznana gradska stanica – M. Popović”
No votes yet.
Please wait…
njenih dvadeset i pet u sjećanju u trenu zapne
o tramvajsku škripu – htjela je u zagrljaju
sa svojim udžbenicima prijeći ulicu nakon usaglašavanja
sa semaforom
znam da je brzinom svjetlosti
stigao kaos u kojem je
brzogaseći sjaj u njenu oku
njenu sliku bez rama
i bez ruke netko zvao
duboko u meni zaplakale su
neispadane kiše
znam da me od njenih
dvadeset i kusurnetko silom udaljava kao da briše meridijane
kao da želi vijerno iscrtati metež i buku u dalmatinskoj i prolaz prema marijin dvoru
miljacka je ušutjela na raskrižju
maka dizdara i obale
danas su se odgovorni sjetili
njenih dvadeset i kusur
i licemjernim uzdasima
isticali uvjerenje
da grižnja savjesti iz njih govori
kako ljudski rod još nije
evoluirao u (pardon) one
koji se kese zatucanim postulatima
svojih odgovornih predaka
koji bi razlikovali crveno
od zelenog i bez okolišanja
poštovali vrisku
užarenog semafora
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
