TEBE – Slobodan Jevremović

Pusti me da spavam na tvojim najdražim visovima, grudima maznim i nežnim, pusti me da sanjam najlepše trešnje tvojih pupoljaka, pusti me da milujem rukice slatke iz moga detinjstva, pusti me, molim te, pusti da skidam nežnosti iz tvoga srca, iz disanja i želja pripadanja našeg, da pijem ljubav iz pehara tvoga, da ljubim butine … Настави са читањем “TEBE – Slobodan Jevremović”

Pusti me da spavam
na tvojim najdražim visovima,
grudima maznim i nežnim,
pusti me da sanjam
najlepše trešnje tvojih pupoljaka,
pusti me da milujem
rukice slatke iz moga detinjstva,
pusti me, molim te, pusti
da skidam nežnosti iz tvoga srca,
iz disanja i želja pripadanja našeg,
da pijem ljubav iz pehara tvoga,
da ljubim butine tvoga radjanja,
da umoran budem i odmoran budem
u večnim snovima naše ljubavi
i svakako tako da najvolim,
više od svega,
tebe.
(Bgd, 17. Maj 2017)

JA ZNAM – Slobodan Jevremović

Bila si sklupčana kao srna kod mene i upravo za mene, a ja, samo ja tvoj kao i uvek, ja sam te čuvao od sveg lošeg što znam, i bio tvoj andjeo čuvar k’o prema svima, a prema tebi uvek i najviše. Sve ću ti dati, sve traži od mene, i gorda budi, uspravna, ponosna, … Настави са читањем “JA ZNAM – Slobodan Jevremović”

Bila si sklupčana kao srna
kod mene i upravo za mene,
a ja, samo ja tvoj kao i uvek,
ja sam te čuvao od sveg lošeg što znam,
i bio tvoj andjeo čuvar
k’o prema svima,
a prema tebi uvek i najviše.

Sve ću ti dati, sve traži od mene,
i gorda budi, uspravna, ponosna,
jer mene si iz bola duše izvukla
i zato se nemoj ponizno sklupčati
već ispravi glavu, plava srno mala
u telu odraslog najdražeg bića,
ne ženskog, već andjeo – pravog,
onog što bolnima život daruje
i isceljenje duše i umanjenje bola,
i ljubav i ljudsku i andjeosku,
ti, plava srno mala…

Ja znam, moja najdraža,
i zato ti pišem o tome šta si,
ja znam!

(Bgd, 18. Mart 2017)

NEDOSTAJANJE MOJE – Slobodan Jevremović

Ludice moja slatka i voljena, ti meni pišeš ono što znam što i ja osećam na daljinu, reči koje sam od tebe čekao, ono što napisa tvoja duša, samo za mene, baš tako, znaš. Istina je da se ti menjaš i vrlo često to nisi ti, nikada takva, veselo – luckasta, ali i zamišljena, nemerno … Настави са читањем “NEDOSTAJANJE MOJE – Slobodan Jevremović”

Ludice moja slatka i voljena,
ti meni pišeš ono što znam
što i ja osećam na daljinu,
reči koje sam od tebe čekao,
ono što napisa tvoja duša,
samo za mene, baš tako, znaš.

Istina je da se ti menjaš
i vrlo često to nisi ti,
nikada takva, veselo – luckasta,
ali i zamišljena, nemerno srećna,
bez samokontrole, nenadna,
bez objašnjenja…

Nikada znala šta je to ljubav,
iskrena, prava, ona iz duše,
a ne ona “ljubav” za po neki dan.
Okovi su bili oko tebe,
i luda pravila za druge ljude,
neke sebično – zadovoljne,
a ti, kao najbolje biće, a ti,
gde si ti bila, robinjo moja,
bez ljubavi prave, tada… A sad…

I kao odbrana, niko mogao nije
zaista iskreno blizu tebe,
ti ničija zaista nisi bila,
ne osećala stvarne dogadjaje,
nisi htela da nikakve takve vidiš,
jer ogradu tvoju nije niko,
nije stvarno i nikako mogao preći.

I ti si se, braneći, odlazila,
i uvek odlazila, ne videći možda ljubav,
ali, u odlaženju i velika greška,
životna veza skoro nesmislena
ali ostvarena momentom neznanja
i nerazmišljanja dovoljnog o tome tada.

To nije fatalna pogreška,
jer ipak si istala skoro ista,
smejuljica moja iz mladih dana,
a bol si sakrila da se ne vidi više,
skoro nikad, i tako bolje nikad…

Ti ne moraš voleti potpise,
ljubav baš ne zna za objašnjenja,
a ako si grešna što nekog voliš,
a to samo ti meni kažeš,
nek’ si i grešna, najveća na svetu!

Al’ ja sam već rekao, ti nikako nisi
ona što greši pred Bogom i ljudima,
jer tvoja iskrena ljubav daje za pravo
da još veruješ i još više
u puteve sutrašnje tvoje,
ludice moja najdraža.

I ja tebe do bola volim
i ja sam deo onog tvog smeha
i zato me voli, još više voli,
i čuvaj mene i srce moje.

Ja hoću da budem deo il’ delić
tvojih tih “grehova”,
da ti pokažem da puno grešiš
u takvom mišljenju iz tvoje duše,
ja, da budem rob tvog zagrljaja,
pa zato, upravo zato, ludice moja,
ti noćas budi jastuk gde spavam,
i noćas i danas i svakog dana,
i da se umorim i odmorim i umorim
od tebe i nas.

I samo lepo sada, i nasmejano,
najdraža,
ludice moja daleka.

Ti budi luckasta, vrišti i smej se,
i plači i voli neispavana
i voli odmorna, i ispavana,
pijana budi od ljubavi ove,
za mene samo,
ti znaš, samo ti, znaš.

Daleka sada,
nedostajanje moje,
to samo ti znaš!

(Bgd, 11. Mart 2017)

TVOJ SMEH U MOM SRCU -Slobodan Jevremović

Tražio sam te i samo tebe svuda, na stazama nešeg Topčidera, i mirisne kafe ex-bašte “Zagreb”, po ulicama umivenih jesenjom rosom i obala i nasipa naših reka i ovde po sobama, jednoj i drugoj, i svuda sam samo tebe tražio, a možda i ja, budan, sam, sasvim, il’ možda i samo u najdražem snu. Ja … Настави са читањем “TVOJ SMEH U MOM SRCU -Slobodan Jevremović”

Tražio sam te i samo tebe svuda,
na stazama nešeg Topčidera,
i mirisne kafe ex-bašte “Zagreb”,
po ulicama umivenih jesenjom rosom
i obala i nasipa naših reka
i ovde po sobama, jednoj i drugoj,
i svuda sam samo tebe tražio,
a možda i ja, budan, sam, sasvim,
il’ možda i samo u najdražem snu.

Ja baš sam hteo tvoje jagode
sa procvale doline kraj reke proleća,
i tvoje izvorske vode, jer opet sam žedan,
i tvoje postojano telo i prelepo lice,
ali i osmeh, taj najdraži osmeh,
i glas tvoj najdražeg akcenta,
i tvoje dražesno nežno milovanje,
i korake tvoje, sve osećaje tvoje,
i u nama samima a i kod nas.

A možda ne živim, tražeći tebe,
možda ne dišem, jer nemam tebe,
i tvojih mirisa i tvoje lepote,
zavodno ljubljene, lepe i čiste,
i možda te zato i ne mogu naći,
pa možda se zato ne umem snaći
i videti gde si okolo mene,
daleko il’ blizu, milosnice moja,
najdraža moja voljena.

Možda ne živim, najdraže biće,
bez tvojih jagoda na usnama sreće,
bez divnih jagoda pupoljaka tvojih,
bez tvojih vraćenih latica ruže
ponovo izraslih u duši tvojoj,
bez treptaja tvojih najdražeg ushićenja,
bez tvoje ljubavi i tako bez nas.

Pa sam se setio, ja, rob tvoj ovozemaljski,
ja živim i znam gde možeš biti,
ja sam se setio gde umeš skriti
življenje meni za ljubav da daš.

Ti, moja najdraža milosnice snova,
ti, moja najlepša zemaljska vilo,
ti, moje izvorište i moji cvetići
svih opisanih i nedoživljenih lepota,
sa tobom samo,
za nas.

Skrivena i sklupčana, ti samo,
bila si upravo u mome srcu,
ne daleka više već upravo blizu,
upravo ljubeći mene i upravo praveći
meko uzglavlje našeg postojanja,
svijena k’o leptirić il’ ptičica mala,
i devojčica slatka u telu odraslom tvome;
i smejala se meni, tvom robu i budali,
što tražeći lutam, a ti si tu.

Onda se trgoh, pa nema jagoda,
i nema izvora i nema smeha…
Pa onda gledam, još rano jeste,
i onda shvatim, pa ja još živim,
a tebe osećam ne pored sebe,
nego u srcu gde vidaš rane
– i sama vredovna ali me lečiš
i utehu daješ, bezgraničnu, jasnu,
i ljubav mi doziraš najvišeg programa,
i voliš mene, tako dalekog,
tvog snenog, ali dalekog,
i tako bliskog, ovozemaljskog,
željnog svega što možeš da daš.

Tek onda videh, u sobi ovoj,
da je to bio san punih želja,
da je to bio san divne ljubavi,
i da je to bio, zasad i ipak,
samo lepi i veliki,
o tebi,
san.

Ja možda ne živim,
ali o tebi sanjam,
o tebi, ovaj
san

(Bgd, 16.Mart 2017)

TVOJ LEK – Slobodan Jevremović

Ti znaš veoma, najmila moja, ja nisam daleka tvoja ljubav već sam tvoj dečko sa dušom kod tebe premešten odavno na zraku sunca i ničega više nema kod mene od sumnji starih, pa sada već znam da ljubav si moja, najmoja moja, i uvek tebi sve ću da dam.. A vreme se menja, odjednom loše, … Настави са читањем “TVOJ LEK – Slobodan Jevremović”

Ti znaš veoma, najmila moja,
ja nisam daleka tvoja ljubav
već sam tvoj dečko sa dušom kod tebe
premešten odavno na zraku sunca
i ničega više nema kod mene
od sumnji starih, pa sada već znam
da ljubav si moja, najmoja moja,
i uvek tebi sve ću da dam..

A vreme se menja, odjednom loše,
ja juče ni mogao za sebe da znam,
k’o stenu što mrve bujice vode
takav sam bio, okupan znojem,
i legao onda i mislio kraj.

Spavao dugo i ni znao nisam
da ti me čuvaš, da ti me lečiš,
da tvoja ljubav je najveći lek,
i pio sam žedan, te vode željan,
pa zrnca su opet postala stena
i zdrav sam opet na vrhu planine
pa gledam one daleke daljine
ja tebe da vidim i hvala da kažem
što tvoja ljubav i tvoja dobrota,
i tvoje biće, tvoja lepota,
meni su dali da ozdravljen budem,
odjednom zdrav, i opet tvoj,
i uvek ti hvala, najmila moja
za tvoj tako predivni i veoma drag,
i veoma uspešan, najlep za mene,
pa stoga se klanjam, ludice moja,
ljubavi moja, za tvoj najdraži
lek.

(Bgd, 16. Maj 2017)

BIO SAM TVOJ – Slobodan Jevremović

Zaboravio sam noći kraj Miljacke, pa ulicu Behdžeta Mutevelića, pa Ćiru što 2 dana huktaše ka Sarajevu… Pa sve one priredbe u Domu onog nezavršenog dečijeg odmarališta na Zlatiboru i tamošnje snegove i smehove u noćima i borove, eh, borove, i strepnje, i hodanja smetovima, i kasne autobuse… Pa nas – one nestašne vragolane što … Настави са читањем “BIO SAM TVOJ – Slobodan Jevremović”

Zaboravio sam
noći kraj Miljacke,
pa ulicu Behdžeta Mutevelića,
pa Ćiru što 2 dana huktaše
ka Sarajevu…

Pa sve one priredbe u Domu onog
nezavršenog dečijeg odmarališta
na Zlatiboru
i tamošnje snegove i smehove u noćima
i borove, eh, borove,
i strepnje, i hodanja smetovima,
i kasne autobuse…

Pa nas – one nestašne vragolane
što stalno gledaše kroz izgrebana stakla
gole ženske modele slikara
primenjenih likovnih umetnosti
na Kosančićevom Vencu…

Pa onu noć na Donjem Kalemegdanu
kada nam je, nama klincima,
ona crnka ženska nudila svakako
da je svi vidimo nagu onako,
dok njen partner sve vreme ćuti…

Pa sve sam zaboravio,
i ne znam ništa više,
i nisam svoj više,
i ne pitam sebe više
kuda da podjem više,
i šta da kažem više…

Sada ja samo tebe čekam,
odavno, i pre, i sada, i sutra,
ja samo za tebe, i uvek, ja znam.

I zato ja tvrdim, da, tačno je bilo,
ja uvek i znajući i to ne znajući,
samo pre i samo sada,
i uvek pre, i uvek sada,
ja bio sam samo i samo tvoj…

Od kad, od juče, il’ ne znam kada,
ja bio sam samo tvoj…

(Bgd, 26.Apr.2017)

POŽUDE -2 – Slobodan Jevremović

Na ležaju snova sa mnom uživaš, podata meni i ja samo tvoj sam, prepijan od tebe, ne znan od sebe, pa sklanjam teške koprene mraka i topim se tvojom toplinom sunca i ti si mi moja postala stvarna, koliko si velika, koliko si mazna, smejuljice moja večitih puteva nadanja i želja, baš kao sada, na … Настави са читањем “POŽUDE -2 – Slobodan Jevremović”

Na ležaju snova
sa mnom uživaš,
podata meni
i ja samo tvoj sam,
prepijan od tebe,
ne znan od sebe,
pa sklanjam teške koprene mraka
i topim se tvojom toplinom sunca
i ti si mi moja postala stvarna,
koliko si velika, koliko si mazna,
smejuljice moja večitih puteva
nadanja i želja, baš kao sada,
na ležaju snova,
i ti i ja…

(Bgd, 14.Maj 2017)

LEK – Slobodan Jevremović

Nisi mi dobro pa lek ti šaljem ljubavlju svojom da te lečim i puteve čistim, zrak sunca skidam i ljude sklanjam, žurim da vidam te boli tvoje i odmah izlečim k’o nova da budeš u našoj sreći. Od poljupca strasti najdraža moja od slatkog leka kojim te mazim od boli ništa, već snaga tvoja odmah … Настави са читањем “LEK – Slobodan Jevremović”

Nisi mi dobro pa lek ti šaljem
ljubavlju svojom da te lečim
i puteve čistim, zrak sunca skidam
i ljude sklanjam, žurim da vidam
te boli tvoje i odmah izlečim
k’o nova da budeš u našoj sreći.

Od poljupca strasti najdraža moja
od slatkog leka kojim te mazim
od boli ništa, već snaga tvoja
odmah se vraća, s osmehom budi,
danju i noću, dok zora zarudi,
a ja sam srećan tebe što volim,
i ja ću uvek tebe da želim,
da tebe maznu mazim i pazim,
pa tvoj da budem i pomažem uvek,
i tvoj da postanem,
samo ja,
lek.

(Bgd, 13.Maj 2017)

U SNOVIMA – Slobodan Jevremović

“only in dreams, in beautiful dreams” Ležim na horizontu čekanja uliva naših odavnih reka i tebe ne tražim, već mislim tu si, pa kako tu si a vidim – ja sam? Onda se vidik znatno pomera i toplota greje odaje naše, lepota svučena odjednom paše i uliv reka teče, talase nosi, a mi smo sami … Настави са читањем “U SNOVIMA – Slobodan Jevremović”

“only in dreams,
in beautiful dreams”

Ležim na horizontu čekanja
uliva naših odavnih reka
i tebe ne tražim, već mislim tu si,
pa kako tu si a vidim – ja sam?

Onda se vidik znatno pomera
i toplota greje odaje naše,
lepota svučena odjednom paše
i uliv reka teče, talase nosi,
a mi smo sami i najzad tu si,
ja vidim te maznu kakva i jesi,
toplotu mi daješ i nežno me voliš
pa uzdižeš iznad, al’ ipak paziš
da horizont čekanja isti ostane
i nadu ne izgubiš nikada više.

I onda ležimo, umorno srećni,
u prelepoj dolini tvojih ruža,
i srećno gledamo vidik što pruža
beskraj horizonta ovog čekanja
i ćuteći pričamo i divno osećamo
nas same u odmoru lepote,
a ne uspemo da ikako znamo
da to je samo za nas bio
jedan predivan san.

I samo u snovima,
u predivnim snovima,
ja o tebi snivam taj san.

~~~”only in dreams,  in beautiful dreams”~~~

~~~“solo en sueños, en hermosos sueños”~~~

(Bgd, 13.Maj 2017)

SAN O TEBI – 2017. – Slobodan Jevremović

Video sam tebe najlepšu na svetu, najdraže moje, nedostajanje moje, i čekanja nije bilo, baš nije bilo, da mi daš vodu sa tvog izvora, žednog i željnog da me napojiš, niti nemira zajedno kod nas, dok uzglavlje si bila na mom jastuku, tako lepa, i mila i čista, k’o neka vila, a ja sam u … Настави са читањем “SAN O TEBI – 2017. – Slobodan Jevremović”

Video sam tebe najlepšu na svetu,
najdraže moje, nedostajanje moje,
i čekanja nije bilo, baš nije bilo,
da mi daš vodu sa tvog izvora,
žednog i željnog da me napojiš,
niti nemira zajedno kod nas,
dok uzglavlje si bila na mom jastuku,
tako lepa, i mila i čista, k’o neka vila,
a ja sam u naručju tvome, za tebe,
ja bio samo tvoj, zajedno tvoj.

Nikako nisi mi bila grešnica,
već ljubav jednog života,
u ovom zatvorenom prostoru
mi bili smo otvoreni i slobodni…

I zato ja ovo pišem,
tebi i o tebi,
da si moj jastuk bila, il’ klupa života,
a za to puno ili samo malo,
za malo sreće, vilo iz grada
ja živeh dugo bez tebe, k’o sad.

I gledam tebe, a ti se gubiš;
pa, kuda ideš, našli smo mir
i nema ljudi i nema tuge,
okolo samo su radost i smeh,
sada smo samo mi ovde, zajedno…

Pa gledam opet, a ti se gubiš,
ostaju samo pesme o tebi,
a to su naslovi iz ovog teksta,
naslovi pesama za tebe pisanih…

Ali, ne vredi, ti se gubiš,
i nemam više jastuk od kose,
i nemam više osmeh od srca tvoj,
i nemam više želja tvojih,
i nemam više tvoje ljubavi,
i nemam više tebe kraj sebe,
topline nemam kraj sebe sad.

A onda vidim, tek onda vidim,
probudjen od tebe, ili od sebe,
da sve to je zajedno bio,
ipak, jedan veliki san.
Noćas, o tebi, sada dalekoj,
zasad dalekoj i opet dalekoj,
ali ipak, jedan o tebi,
samo o tebi
san.

Tebi ja poklanjam
ovaj lep san,
ludice moja voljena…

(Bgd, 12.Mart 2017.)