Rodni grad – Dobrana Vuković

U sjećanju te gradim porušeni grade,
Dižem ti tornjeve srušene,
Perem isprljane fasade.

Čistim ti ulice, sadim ti cvijeće na balkone
Slušam poznatu muziku kroz otvorene prozore
Vraćam ti zemljo raseljene milione.

Iz logora laži puštam logoraše
Vraćam ti nivo vode u rijeku,
Sadim još starije drveće
Kad zadnje drvo neosjetljivi posijeku

Vraćam ti na ulice poznata lica, vraćam ti narodne heroje
što postaše imena ulica
U sjećanje te vraćam porušeni grade
Dižem ti tornjeve srušene, perem isprljane fasade.

Ni danas se nije desilo ništa vrijedno zapisati

Dan mi se izmiče kroz prste,

kao i većina dana u nisci koju zovem životom koji živim.

Svijetli dani jedni s drugim uvezani noćima,  mrakom,  i tako u nedogled,

ili mnogo bliže, jer biće kraj i tom lancu,

mi samo volimo vjerovati da je lanac okrugao, i da visi o vratu Boga jedinog u koga vjeruješ,

u nadi u vječni život, slatke laži u koje se pretapamo,

a krst koji nosiš je kao dug, dostojan život

kao duboka voda što sve nosi, i nas,

svi putevi u istoj tačci ukršteni.

I vjera postane istina ako ti je dovoljno da budeš zemlja,

da budeš drvo, da budeš ptica,

da budeš jedno są svim, sa planetom.

Ni danas se nije desilo ništa vrijedno zabilježiti

da nekom pročitaš

sutra.

 

Porijeklo

Odakle smo majko, ovako puni topline
Ljubav me guši, srce mi nadima
Gori u mom oku, pjeva iz mog grla
Mami me u kolo, mami u jato
Letila bih u nebo, okovala u zlato
Sve što ljubim tako jako

Dokle god ti pogled doseže sine
Zemlja je tvojih djedova
Naše su kosti ovu zemlju gnojile
Srpske su nas majke stoljećima dojile
Mlijekom i ljubavlju, toplinom čistih duša
Ponosne, prkosne, čestite, stasite
Da korijene imate gdje god da se skrasite

Korita, kamen i jama, Korita, snaga
Korita, ljubav i tama, Korita, kolijevka draga
Korita, sjećanja, zaborav sjećanju prijetnja
Korita, bijeg od bola, a ljubav bijegu smetnja

Kuda ćemo majko ovako puni topline
Idi vidi svijet, i dođi kući sine.