PRIJE GAŠENJA ZVIJEZDA – M. Popović

 

Sinoćnji film je u meni razbuktao ranjivost, pa je jutros još zabrinutiji gledam dok ustaje i bosa odlazi kroz rumenilo listopadnih uvojaka. Prerano je zagaziti u tako svježe jutro. Zar ne čuješ kako potajno puca tkivo vjetra? Ili te netko čeka u parku? Ovako rano to može biti samo Zluradi, primijetim naglasivši to čudno ime. Dok govori o njemu koji brzo broji ljudske godine i suhe ih odbacuje kao dotrajale grane, ja sam već uskomešao koračao za njenim glasom niz prostor hladne jeseni.

Настави са читањем “PRIJE GAŠENJA ZVIJEZDA – M. Popović”