čuješ li kako po obroncima
membrana povjetarca
doziva te
nedorečeno šuteći
Аутор: Mirko Popović
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
KRHKOST – M. Popović
Eh, protjecati i razarati
slike strasti, slike straha
Tamo gdje nema smijeha
s tugom prosinca
brazde lica ravnati
ušuškati glasne tragove
pamćenja da nikad
se u tebi ne dovrše
slike zlatne
i trule jeseni
HAIKU #11 – M. Popović
HAIKU #10 – M. Popović
Sunčane kapi
golo kamenje prže.
Muk ljetnog sata.
Настави са читањем “HAIKU #10 – M. Popović”
DALEKO NEBO – M. Popović
Nešto si htjela reći
ili su gore odjeknule
HAIKU #5 – M. Popović
RAZVEŽEM UZLOVE – M. Popović