GLASOVI KOJI SU OTPUTOVALI – Mirko Popović

Oboje znamo da su otplutali
polomljeni svjetovi a ja se pitam sred njena oka
upisanog u koru prolaznosti zašto se onda
tako lako odmičemo i u prošlost i u budućnost
Oboje znamo da su otputovali oni koji
u kaosu mogu čuti harmoniju  

Pustite da je zovnem dok napušta
New Jersey u trenucima dok
seoskom stazom ostavljem tragove
Pustite da je dodirnem iz metafizičkog centra svijeta
da zov naseli zajedničko nebo
ponad praznih perona i da tē aveti
smire njeni koraci
Molim Uzroke i Posljedice
iako ne znam koliko kaosa ima u harmoniji
iako ne znam tko je priljubio lice
na prozorsko staklo i u sjećanju se
na mene smiješi

Oboje znamo da polomljeni su
naši svjetovi i zanosnim lutanjem
uzburkali bît doticanja
u tako dugim snovima

Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović