Ljubavi moja, sinoć sam te ponovo sanjao!
Bili smo mladi i čisti: poput pupoljka ruže, jutarnje rose…
Smijali smo se srećni, srce mi je poludjelo, najmilija moja…
Dodirnuo sam ti nemirnu kosu, dotakao te nježno po licu…
a ti mila, ti si me pogledala najljepšim očima na svijetu…
pogledala izvorom prepunim tajni…izvorom beskrajne ljubavi…
…
Prva ljubavi moja, sinoć si me ljubila nježno!
ljubila si me i govorila: – Mili moj!!!
Snažno si me privila uz grudi… a ja sam zadrhtao…
I, rekla si mi: da mi imamo djecu…imamo kćerku…
rekla si mi da nas ništa ne može rastaviti…
tada sam zaplakao i u suzama se probudio!
…
Najdraža moja, san mi više nije dolazio!
Bdio sam sa nama, Bogu se molio… molio…
molio sam se za tvoje zdravlje, za osmijeh tvoj…
pozvao sam Ga da svjedoči mojim osjećajima prema tebi!
Molio Ga da nas zaštiti i čuva…
molio za još jednu priliku naše ljubavi…
