Na obali Drine u predvečerje
Tren pred potonuće sunca
Gledam ikonostas neba
Sa ikonama oblaka obrubljenih purpurom
U hramu poezije u meni
Sva sam strah i molitva
Na reci
Pod jasikama februarskim bez lišća
Sa pospalim kormoranima na granama
Između zemlje i neba
Molim se
Bože
Ne puštaj sećanje na njega niz reku i vreme
Bojim se obezbožiću se
Pomozi mi
Sačuvaj me od neverovanja u ljubav
Uteši da me neće proći
Sačuvaj ( mi ga u stihovima)
Sakloni ( me od prebolevanja)
Daj mi moj jauk za njim
Za pesmu
Gluv je večeras Bog
Ni ptice glas za znak da me je čuo
Pada u vodu poslednji zrak
Pada crnina noći po meni
U koroti sam
Za mrtvom vodom sa kojom protičem
Za kormoranima bez glasa i za granama bez lišća
Za ugašenim danom i za sobom bez sunca
Plačem pod krilom zaspale ptice
Na Drini
U mraku
U meni