Luster – Darko Rašeta

      Luster u mojoj sobi – naslikao Darko Rašeta

U mojoj sobi luster na nebu stoji,

Izgleda kao visibaba.

Prav je u jednom delu,

Ali visi u pogrešnom smeru.

S njim odlazim u san,

I njega prvo ugledam kad počne novi dan.

Palim ga uveče kad se u sobu ušeta mrak,

Ali on je potpuno istrošen, nefunkcionalan i umoran.

Od pet njegovih visećih glava,

Samo jedna snažno sija.

Pitam se još koliko će vremena proći,

Dok i ona ne nestane u samoći.

Neko bi ga odavno ubrao,

Sa tog glatkog nebeskog polja.

Zamenio ga modernijim, lepšim, boljim,

Jer nije delio s njim, nezaboravne dane i noći.

~ Darko Rašeta