požele nas priroda i stvori nas
i nazva čovekom večnu patnju tela
a smrt patnje – da li je ljubav
187 – Dejan Perić
požele nas priroda i stvori nas i nazva čovekom večnu patnju tela a smrt patnje – da li je ljubav
Добродошли!
požele nas priroda i stvori nas i nazva čovekom večnu patnju tela a smrt patnje – da li je ljubav
požele nas priroda i stvori nas
i nazva čovekom večnu patnju tela
a smrt patnje – da li je ljubav
Peko LALIČIĆ VESNICI ŽIVOTA – 1 Pregazi polja i vode i u pohode mi dođe nedohvat ptica ptica svevida san ptica ptica radosnica na glavi joj kapa od zlata krila svilom uvila noge prstenovala pa glasom progovara – nahrani me mesečinom napoj me belim snom prespavaj u mojoj pesmi osvanućeš pod omorikom na vrelim nedrima … Настави са читањем “Peko Laličić, VESNICI ŽIVOTA – 1”
Peko LALIČIĆ
VESNICI ŽIVOTA – 1
Pregazi polja i vode
i u pohode mi dođe
nedohvat ptica
ptica svevida
san ptica
ptica radosnica
na glavi joj kapa od zlata
krila svilom uvila
noge prstenovala
pa glasom progovara –
nahrani me mesečinom
napoj me belim snom
prespavaj u mojoj pesmi
osvanućeš pod omorikom
na vrelim nedrima drage
Песма Рајице Драгићевића, „Оде отац“ подељена је на четири песничке целине које се нижу у сликама. Преплићу се сан и збиља, преображавају се времена у свршене и несвршене видове, смрт односи један живот, али остаје нешто „да трепери и зелени у ваздуху изнад грања, изнад лишћа, изнад трава.“ Песник страхује од „нигдине“ у коју отац … Настави са читањем “Одлазак у нигдину или привид сновиђења – Славица Зељковић”
Песма Рајице Драгићевића, „Оде отац“ подељена је на четири песничке целине које се нижу у сликама.
Преплићу се сан и збиља, преображавају се времена у свршене и несвршене видове, смрт односи један живот, али остаје нешто „да трепери и зелени у ваздуху изнад грања, изнад лишћа, изнад трава.“
Песник страхује од „нигдине“ у коју отац одлази, тражи утеху у вери да смрт није крај.
Из привида у привид, премеривши погледом пределе из којих је очева сенка ишчезнула, мири се са „оним који све види, чује и зна.“
Па ипак, болан и неспреман се суочава са неминовношћу пролазности свега овоземаљског. „Скрушен“ и „камен“ теши се песничком визијом реинкарнације очеве душе која и даље живи, успиње се и кружи тражећи „дом свој нови што ће мир, топлину и радост небеску да пружи.“
Песма је надахнута, стихови саздани од префињених емоција које су исказане језиком песника, верујућег човека и мудраца.
Peko LALIČIĆ MOJ AFORIZAM: NORMALNO JE ŠTO NAŠI MOZGOVI NISU SIROVINE, ALI ZAŠTO SU SIROVINE NAŠI MOZGOVI?!
kap suze u pesmi potapa hiljadu pokoljenja teši me samoća teši me samoća dok se ne slije još bezbroj njih iz pera
kap suze u pesmi potapa hiljadu pokoljenja
teši me samoća
teši
me
samoća
dok se ne slije još bezbroj njih iz pera
treba sačekati reč koja će nas probuditi ubivši vreme
treba sačekati reč koja će nas probuditi ubivši vreme
bila je noć Mesec i mir . priroda otvori čelična vrata . istrča urlik podzemnog sveta . do samog jezgra vasione
bila je
noć
Mesec
i
mir
.
priroda otvori
čelična vrata
.
istrča
urlik
podzemnog sveta
.
do samog jezgra
vasione
sećam se Sunce je naslikalo dugu i zrakom utisnuo prolaz . danima prilazim slici i pretačem lepotu u album snova i spokoja
sećam se
Sunce je naslikalo dugu
i zrakom utisnuo prolaz
.
danima prilazim slici
i
pretačem lepotu
u album snova i spokoja
ma šta da kažem vraća se u zgarište srca nema cveta koji ne pobledi kada ga orosim krvlju kap po kap čemu onda venčavanje s rečju koja me pretvara u iluziju eha čovečanstva
ma šta da kažem
vraća se u zgarište srca
nema cveta koji ne pobledi
kada ga orosim krvlju kap po kap
čemu onda venčavanje s rečju
koja me pretvara
u iluziju eha čovečanstva
Peko LALIČIĆ MI SMO PTICE . . . Nadlećem sebe i tebe u sebi poda mnom procvetalu tamnokosu snežnu podivljalu lastarim nad tvojim virovima prostreljen i kopnim na tvojim grudima pokošen vetrokos go i bos natkriljujem te natkriljuješ me vrela i znamena pitka od stopala do poslednjeg pramena i svićeš u plamenu uz lomaču napojena … Настави са читањем “Peko Laličić, MI SMO PTICE …”
Peko LALIČIĆ
MI SMO PTICE . . .
Nadlećem sebe i tebe u sebi
poda mnom procvetalu
tamnokosu
snežnu
podivljalu
lastarim nad tvojim virovima
prostreljen
i kopnim na tvojim grudima
pokošen
vetrokos
go
i bos
natkriljujem te
natkriljuješ me
vrela i znamena
pitka od stopala do poslednjeg
pramena
i svićeš u plamenu
uz lomaču napojena
i budiš petlove da rosu gaze
prevrću otkose
brda preturaju
da poletiš van sebe
nadamnom
na mene
da bezglavo o nakovanj bijemo
damari da pucaju
vino da poteče
brzacima
šljivicima
proplancima
u visine
među ptice
nadlećeš me u venčanici od
behara
zavičaj mi u zenice seliš
da povilenim
dom da sagradim
bez kamena i maltera
kao u bajci
da svićemo
sa pticama da se nadmećemo
pesmu raznosimo
da ptice budu mi
a mi ptice