Pljesni rukama glasno i veselo,
tango zaplešimo skupa,
na trgu pred svima ne bi mi preselo,
dok mirišu jelova jutra!
Sva izmaglica, dah sto se ledi,
led sto pucketa pod nogama,
i moja duša prepuna naboja,
na talasima poput broda!
Pogled čas nežan,čas oštar,
i nesanica bez kraja,
u dodirima sto strast pobudjuju,
i ta priča o nama!
Ko na Titaniku dokaz ljubavi,
iskušenja u nabujaloj reci,
i cela večnost tu pred nama,
i srce i život – šta reći?!
Da, dala bih ti svaki atom snage,
za iskrenost što miriše na raj,
i poslednji dah sa svojih usana,
i sumnju bacila u kraj!
Život u bolu za jedan tren,
kada se lomi pogača vihorima,
i miriše na orhideje sve oko nas,
a, mi smo jedno što sneva!
Tango zaplešimo skupa!!!!
© Miladinović Sandra
