Budi me vrisak,
krevet poskakuje,
oluja leti iz
ključaonice.
Oblačim se,
ustajem,
gledam na
jastuk –
on glavu ne da,
a oči neće
iz glave
meni.
Ako,
ako…
Jurim i vrištim,
ni sloga za saosećaj
nemam !
kamin(n)gs
Добродошли!
Budi me vrisak, krevet poskakuje, oluja leti iz ključaonice. Oblačim se, ustajem, gledam na jastuk – on glavu ne da, a oči neće iz glave meni. Ako, ako… Jurim i vrištim, ni sloga za saosećaj nemam ! kamin(n)gs
Budi me vrisak,
krevet poskakuje,
oluja leti iz
ključaonice.
Oblačim se,
ustajem,
gledam na
jastuk –
on glavu ne da,
a oči neće
iz glave
meni.
Ako,
ako…
Jurim i vrištim,
ni sloga za saosećaj
nemam !
kamin(n)gs
Пеко Лаличић МОЈ АФОРИЗАМ БРАК БЕЗ ЗВОЦАЊА ЈЕ КАО РАДИО БЕЗ ЗВУЧНИКА.
Пеко Лаличић МОЈ АФОРИЗАМ ПОТПУНО НАГА ЖЕНА НИЈЕ СКРОЗ ОТКРИВЕНА.
Пеко Лаличић МОЈ АФОРИЗАМ НИШТА МИ СЕ НИЈЕ ИСПЛАТИЛО ШТО ЗАМАЛО НИСАМ ПЛАТИО ГЛАВОМ.
Пеко Лаличић МОЈ АФОРИЗАМ ДА НЕ БУДЕ НЕОБАВЕШТЕНИХ, АНГАЖОВАНИ СУ ПОЗНАТИ СТРАНАЧКИ ГОЛУБОВИ ПРЕЛЕТАЧИ.
Ne obmanjuj me, tišino, Ne opijaj me glasom ćutanja Maglo oka,ne oslepljuj me Sto ruku pružam da dodirnem Svetlost U sto oštrih noža svetlost se pretvara Snom odbolovah jednostavnost tvoju Sliko,uzdignuta nad mojom samoćom Zvezdo,u dnu praznine Slepim tragom u slepo vreme Posrćem Iz sto rana krv mi otiče.
Ne obmanjuj me, tišino,
Ne opijaj me glasom ćutanja
Maglo oka,ne oslepljuj me
Sto ruku pružam da dodirnem Svetlost
U sto oštrih noža svetlost se pretvara
Snom odbolovah jednostavnost tvoju
Sliko,uzdignuta nad mojom samoćom
Zvezdo,u dnu praznine
Slepim tragom u slepo vreme
Posrćem
Iz sto rana krv mi otiče.
Pisanje je osećaj! Ne poznaje vreme, uvek traži nove reči, povode, u starim licima, slikama prošlosti, koje isplivavaju kroz imena, ljude, navike… Sve što sam razumeo, prezir koji sam slavio, pobede koje su me živog spalile, porazi koju su me nosili sve dalje i dalje, u predele željne neimenovanih junaka, stvarnost koja je kucala pred … Настави са читањем “Izraz pokreta – Aleksandar Jakšić”
Pisanje je osećaj!
Ne poznaje vreme,
uvek traži nove reči, povode,
u starim licima, slikama prošlosti,
koje isplivavaju kroz imena, ljude, navike…
Sve što sam razumeo,
prezir koji sam slavio,
pobede koje su me živog spalile,
porazi koju su me nosili sve dalje i dalje,
u predele željne neimenovanih junaka,
stvarnost koja je kucala pred mojim jutrima
hrabrost da se zagrli magla
i otpeva nečujno ćutnja koja nosi pobedu,
pisanje kao izlaz
vrata u nikad prihvaćenu šansu
bez rokova, vremena, osećaja,
čistilište sopstvene umnosti,
gde se boje oslikavaju u zvuke
i sva želja staje u jedan glas
nečujan da izmami eho
u tuđim mislima, suzama, nadanjima
kao otisak prvog sloga
odbijen od večnosti.
Пеко Лаличић ДА ТЕ НИСАМ СРЕО Eх, да те нисам срео можда би умро незрео и несвестан људске глупости и слепила времена које човека понесе да беспућем корача и тражи очињи вид тамо где ни ђаво крочио није и да пронађе себе међу обешењаке и нуле које и кад се додају на милионе ништа не … Настави са читањем “Пеко Лаличић, Да те нисам срео”
Пеко Лаличић
ДА ТЕ НИСАМ СРЕО
Eх, да те нисам срео
можда би умро
незрео
и несвестан
људске глупости
и слепила времена
које човека понесе
да беспућем корача
и тражи
очињи вид
тамо
где
ни ђаво крочио није
и да пронађе себе
међу обешењаке
и нуле
које и кад се додају
на милионе
ништа не вреде
Ех, да те нисам срео
можда би
и даље
био нико
па ме не би
ни погледала
а ја би oстао свој
и велики
као пре
Eх, да те нисам срео
глупост би попримила
другу димензију
а ја бих и даље био
наиван
али не би марио
да ли ме волиш
и шта ти значим
и био бих свој
иако зато
свима стран
јер
људи не воле оне
који имају себе
и умеју неизмерно да воле
Ех, да те нисам срео
умро бих а да не спознам
љубав
па џабе ти онда
и то велико ЈА
и све лепоте света
Пеко Лаличић МОЈ АФОРИЗАМ НАРОД ЈЕ ОДАВНО ПРОПИШТАО, АЛИ СЕ ПИШТАЉКЕ ЈОШ НЕ ЧУЈУ.
Пеко Лаличић МОЈ АФОРИЗАМ ВИТЕШТВО ВИШЕ НЕ ИСКАЗУЈЕМО БУЗДОВАНИМА. ОНИ СУ САДА У ВЛАДИ.