Pesma o prozi – Marina Adamović

Kako sagraditi kulu od reči ? Teško…Teško…Teško… Gradeći je, Ja padoh totemu u zube. Kako zakrpiti rascepane misli? Teško…Teško…Još  teže… Ližući ih, Obnevideh od uboda komete. Ona me svetlećim trnom prenu: “Pazi, ti nisi sama, ima vas bezbroj– Gradićete kulu kobno osenčenu Nespokoj govori vašim jezikom…“ Da Slažem se Tvoja sam, mistična kometo!

Kako sagraditi kulu od reči ?

Teško…Teško…Teško…

Gradeći je,

Ja padoh totemu u zube.


Kako zakrpiti rascepane misli?

Teško…Teško…Još  teže…

Ližući ih,

Obnevideh od uboda komete.


Ona me svetlećim trnom prenu:

“Pazi, ti nisi sama, ima vas bezbroj

Gradićete kulu kobno osenčenu

Nespokoj govori vašim jezikom

Da

Slažem se

Tvoja sam, mistična kometo!

U – Branka Zeng

U Kišnim kapima crtam ti lik Beležim slike dodirom Umivam lice tvojim crtama Urezanim sećanjima brišem Setu kojom se pokrivam Kao maskom krijem tugu Osmehom i tražim sebe U Suncu koje se probija Kao oko koje me vodi Negde u slici naslikanoj Želji dalekoj kao duga Nedostižna i neopipljiva Dodirom tek osećam Da postojim kao … Настави са читањем “U – Branka Zeng”

U

Kišnim kapima crtam ti lik
Beležim slike dodirom
Umivam lice tvojim crtama
Urezanim sećanjima brišem
Setu kojom se pokrivam
Kao maskom krijem tugu
Osmehom i tražim sebe

U

Suncu koje se probija
Kao oko koje me vodi
Negde u slici naslikanoj
Želji dalekoj kao duga
Nedostižna i neopipljiva
Dodirom tek osećam
Da postojim kao deo
Tvog lika kojim beležim

U

Kapima kiše bezbroj
Slika rođenih da bi ti
Živeo kao sećanje
Života i trajanja.

BranaZ – Branka Zeng

Verujte obezglavljenoj istini-M.A.

obucite istinu da ne hoda gola ako je već cela nema vam šta obnažena reći da joj nedostaje štogod kao meni glava e onda bi joj nagost bila opravdanje ja skinem prašinu s jezika pa zevajući dobijem razrogačene poglede iz mraka s teškim udarcima rukom bez zaštitne rukavice i eto ostanem bez glave ….da sam … Настави са читањем “Verujte obezglavljenoj istini-M.A.”

obucite istinu

da ne hoda gola

ako je već cela

nema vam šta obnažena reći

da joj nedostaje štogod

kao meni glava

e

onda bi joj nagost bila opravdanje

ja skinem prašinu s jezika

pa zevajući dobijem

razrogačene poglede iz mraka

s teškim udarcima rukom

bez zaštitne rukavice

i eto

ostanem bez glave

….da sam pametno

……u još prašine obukla

……..svoj izduženi organ

…………glava bi bila na mestu

sada uvežbano koristim ogoljeni jezik

kao opravdanje

što ostadoh  bez mozga

Peko Laličić , P E S M A

Peko LALIČIĆ P E S M A Sa mnom se rodi pa me vodi kroz vatre i vode ponore i neprohode na moja odredišta i njeno nebo u njene voćnjake i moje vodenice i doji glasom svoje krvi da se njom određujem i trajem u sećanju na pljusak koji je nagovestio proleće u kojem ne … Настави са читањем “Peko Laličić , P E S M A”


Peko LALIČIĆ

P E S M A

Sa mnom se rodi
pa me vodi
kroz vatre i vode
ponore i neprohode
na moja odredišta
i njeno nebo
u njene voćnjake
i moje vodenice
i doji glasom svoje krvi
da se njom određujem
i trajem u sećanju na pljusak
koji je nagovestio proleće
u kojem ne umiru ptice
dok se ne vinu u nebo

dok sjaj sjaju ne vrate

PISMO (NE)POZNATOJ ŽENI – O. KLIČIĆ

Vjerujem da se sjećaš mladosti naše… sjećaš se, možda, bogatstva u duši našoj… blaga koje smo uvećavali, stekli i imali, i poslije poput pijanca ili kockara, proćerdali na zadnju prelivenu čašu… na lošu kartu, kartu koja ne dobiva… ***** Vjerujem da se sjećaš prve ljubavi naše… sjećaš se, možda, kako su nam pjevala srca… uz … Настави са читањем “PISMO (NE)POZNATOJ ŽENI – O. KLIČIĆ”

Vjerujem da se sjećaš mladosti naše…

sjećaš se, možda, bogatstva u duši našoj…

blaga koje smo uvećavali, stekli i imali,

i poslije poput pijanca ili kockara,

proćerdali na zadnju prelivenu čašu…

na lošu kartu, kartu koja ne dobiva…

*****

Vjerujem da se sjećaš prve ljubavi naše…

sjećaš se, možda, kako su nam pjevala srca…

uz muziku nebeskih harfi, kako smo šaputali tiho…

često, uvijek si mi govorila: – Mili moj!

A ja, ja bih od sreće izgubljen rekao: – Ljubim te jedina moja!

Onda smo uzdisali, plovili na krilima ljubavi…

*****

Vjerujem da se sjećaš naših snova i nadanja…

sjećaš se, kad smo maštali o djeci našoj…

sjećaš li se imena naše nerođene kćeri…

I, sjećaš se oluje koja je došla iznenada,

gromova koji su udarali, razarali… rušili,

i srušili sve što smo imali…

*****

Vjerujem da se sjećaš da smo se ponovo sreli..

na Valentinovo si se iznenada pojavila…

došla si predivna, blistava i nasmijana…

srca su ponovo zapjevala uz note nebeskih harfi…

pjevala o vraćenoj mladosti, pjevala o snovima i nadanjima…

ispjevala odu baznađu i izgubljenoj ljubavi.



Kiša – Ana Berbakov Anee

Danas je kišni dan, sivo je nebo. Nigde mi se ne izlazi. Oprala sam kosu, miriše na lubenicu. Neću izlaziti po nevremenu, ne bih da pokisnem. Ovo nije pesma, nije čak ni stih, ja samo hoću da kažem, koliko je ovaj dan tih. Čuje se samo kiša, kako pada . Dosadno je sivo nebo, nigde … Настави са читањем “Kiša – Ana Berbakov Anee”

Danas je kišni dan,

sivo je nebo.

Nigde mi se ne izlazi.

Oprala sam kosu,

miriše na lubenicu.

Neću izlaziti

po nevremenu,

ne bih da pokisnem.

Ovo nije pesma,

nije čak ni stih,

ja samo hoću

da kažem,

koliko je ovaj dan tih.

Čuje se samo kiša,

kako pada .

Dosadno je sivo nebo,

nigde neću izlaziti.

Oprala sam kosu,

miriše na lubenicu.

Ne bih da pokisnem.

Valentinovo – Omer KLIČIĆ

Na Dan zaljubljenih, Pogodi me munja, Trese me i lomi, Još i danas jako, U duši se mojoj, Javi miris dunja, A u srcu krici, Zbog kojih bih plak’o… … Na Dan zaljubljenih, nebo se otvori, Stvoriše se dvori, U jednome trenu I Valentin sveti, Od nekud se stvori, Upita me: – da li je, … Настави са читањем “Valentinovo – Omer KLIČIĆ”

Na Dan zaljubljenih,

Pogodi me munja,

Trese me i lomi,

Još i danas jako,

U duši se mojoj,

Javi miris dunja,

A u srcu krici,

Zbog kojih bih plak’o…


Na Dan zaljubljenih,

nebo se otvori,

Stvoriše se dvori,

U jednome trenu

I Valentin sveti,

Od nekud se stvori,

Upita me: – da li je,

Uzimaš za ženu?


Bez riječi mu kažem:

– Ne spominji žene!

I posebno Onaj,

Dragulj izgubljeni –

Najbolje bi bilo,

Da spale i mene,

Nek se vatra sa mnom –

Vjenčava i ženi…


On s krilima mahnu,

K’o da lahor  stiže,

I anđel se medni,

Pored mene nađe,

Odnekud se sunce,

Iza mora diže,

Doploviše moje,

Izgubljene lađe…


Na dan zaljubljenih,

To legenda kaže:

Svako nađe svoju ljubav,

Prvu i jedinu –

Samo jednom  sve se,

Pravilno poslaže,

Sve ljubavi prave –

Ispune sudbinu…

Пеко Лаличић, Н Е М И Р И – 8

Пеко ЛАЛИЧИЋ Н Е М И Р И – 8 Песмом пробуди зоре да нам зенице испуне сунцем и огрну нас смехом потока из лишћа бреза у чијим крошњама ветар рађа немире


Пеко ЛАЛИЧИЋ

Н Е М И Р И – 8

Песмом пробуди
зоре
да нам зенице
испуне сунцем
и огрну нас смехом
потока
из лишћа бреза
у чијим крошњама
ветар рађа немире

U potpisu…………ljubav

NA PUTU DO MENE * Teško ti je i biće sve teže Prevrtaće ti se utroba I noći i dani Nebrojeno puta. Egoizam će se kidati I nicati iznova većom žestinom, Na ucrtanom putu do mene. * Mučno ti je i biće sve mučnije Propadaće ti cilj za ciljem Domet za dometom Vidik za vidikom … Настави са читањем “U potpisu…………ljubav”

NA PUTU DO MENE

*

Teško ti je i biće sve teže

Prevrtaće ti se utroba

I noći i dani

Nebrojeno puta.

Egoizam će se kidati

I nicati iznova većom žestinom,

Na ucrtanom putu do mene.

*

Mučno ti je i biće sve mučnije

Propadaće ti cilj za ciljem

Domet za dometom

Vidik za vidikom

Milosrđe će se kaljati

I prati iznova grlatijim besom

Na jedinom putu do mene.

*

Blizu si i bićeš sve bliže

Povraćaće ti se i voda i krv

I krv i znoj, i znoj i bol

Ćelije će se umnožavati

Rasti do pucanja

I proždirati se iznova većom glađu

Na popločanom putu do mene.

*

Nadaš se i nadaćeš se sve više

Poklanjaće ti se i i duša i telo

i juče i sutra, i sutra i danas

Sebičnost će rado umirati

Unižena,  uzvišena

I rađati iznova većom željom

Na probuđenom putu do mene.

*

U potpisu……….ljubav