Balada o Neznanki

Rating: 8.50/10. From 24 votes.
Please wait…

Nisam joj znao ime
niti ko je i odakle
ali joj lik nikad nisam zaboravio.

Imala je kosu što je
mirisala na proljeće
hod po kojem si mogao da je prepoznaš
između mnogih prolaznika.
imala je lice koje ste
morali gledati i ne htjeli.
Ne, ne, nije to bilo lice
bizarne, hladne ljepote
žene koja zna koliko je lijepa,
to lice je imalo toplinu
neusiljenu, prirodnu toplinu
koja će vas ugrijati,
otopiti led i u najtvrđim srcima,
ali ono najljepše, najčudesnije,
bjehu njene oči.
I najzagonetnije…Oči zbog kojih sam
je i nazvao Neznanka…

Neću vam reći koliko su bile
te oči sjajne i čudesno lijepe.
Reći ću vam nešto drugo.
ako uspijete da razumijete.

Ako biste zaronili
u dubinu njenih očiju
natrag više niste mogli.
njena duša je bila u tim čudesnim očima.
Mislili biste lako je stići
do njene duše, jednostavno je
pročitati misli tog jasnog
otvorenog pogleda.
Greška,
mogli ste da čitate
iz tih očiju tek ono
što je ona dopustila,
a to je bilo tako malo
da bi neko razumio taj pogled.

Te oči su čitavu pojavu te žene
činile zagonetnom, drugačijom.
Pamtili su je po tim tajanstvenim
dubokim pogledima
očiju koje govore više od svake riječi.

Prošle su godine.
Život me poveo nekud
putevima samo njemu poznatim.
Nisam više sretao Neznanku
ali sam vrlo često u drugim očima
tražio onu čudnu notu njenih.

A onda, jednog dana,
nekim spletom okolnosti
stajao sam pred jednom ženom.
Razgovarala je s nekim drugim
meni okrenuta profilom.
Žena, vidi se, mlada,
sasvim klasično odjevena,
prorijeđene kose
nemarno oblikovane u nešto
što je trebalo da liči na frizuru.
Profil ozbiljan, tvrdih crta,
tamnih, užasno hladnih.

Privuče me njen glas.
Ton odmjeren, dubok.

Okrenula se prema meni
prekinuvši tok mojih misli
jednim hladnim; – “Izvolite ?”
Istina, usne su bile razvučene
u nesto što je trebalo biti osmjeh.

Gledao sam to tvrdo lice
i slušao, istina, ljubazan glas
dobro vaspitane osobe.
Ali, bila je to ona hladna ljubaznost
prožeta dozom ironije.

Uhvatih njen pogled.
Te oči…
Bez osmjeha, sjaja…
Otvorene i jasno hladne.
Prođe me jeza od tog pogleda.
Pričala je nešto sa onim
namještenim osmjehom
a ja sam bio prikovan za te oči
koje su me gledale hladno, ispitivački.

Osjećao sam da sam
te oči već vidio. Ali gdje ?

Žena je mislila da je više ne gledam.
Usmjerila je pogled negdje neodređeno,
u nešto čega u blizini nije bilo.
Primjetih tada kako
pogled postaje mekši,
hladnoću zamjeni sjenka tuge
koja na tren preleti njenim licem,
licem koje je bilo priča za sebe.

Ali bješe to samo tren.
Tren koji me podsjetio
odakle poznajem te oči.
Bila je to moja Neznanka
ili tačnije – njena sjenka.
Ali opet ne sjenka
koja ostaje nezapažena.
Razlika je u tome što je
ona stara Neznanka činila
ljude oko sebe srećnim
i što je njen osmjeh činio
da se i vi smijete.
A ova žena danas
čini vas uplašenim i budi u vama
želju da pobjegnete iz njene blizine.
I dugo, dugo ćete imati osjećaj
da vas prati nepovjerljiv
ispitivački pogled hladnih očiju
ispod kojih je još hladnija duša
i srce od najtvrđeg kamena.
Jedino ako ste u tom poledu
uhvatili onaj jedan tren
poželjećete da saznate
ko je ta žena i kakva je u stvari
njena istina.

Ja iskreno želim onom ko poželi
da pronikne kroz led tih očiju
mnogo upornosti i pažnje. Trebaće mu.
Mada sumnjam da će to pokušati
i uspjeti više ikom.
Za to je potrebno mnogo ljubavi
a moju Neznanku,
ovakvu kakva je sada,
teško je, vrlo teško voljeti.

Davno nekad bješe nedostižna
i kad pomislite da ste joj blizu
ona vas vrati tamo
gdje ste i bili – daleko.
Danas, danas možete da je vidite,
dodirnete, razgovarate, a kada
odete od nje nećete biti sigurni
da ste vidjeli, dodirnuli i
razgovarali baš sa njom.
Osmjehnuće vam se,
ali to nije osmjeh.
Gledaće vas,
ali vas neće vidjeti.

Bila je daleka.
danas je predaleka.

Volio bih da opet vidim
moju Neznanku.
I njene oči prepune tajni.
Ne znam joj ime
ni ko je i odakle.
Znam jedino da je više
ne možemo prepoznati
po ničemu sem po očima,
a ni one više nisu iste.

Želim da neko pronikne
u njenu dušu,
da neko riješi zagonetku tih očiju,
očiju gotovo običnih,
a tako drugačijih od hiljade drugih.

Ja idem dalje.
I dalje ću pisati balade
sa nadom da će oči moje Neznake
ponovo čarobnim sjajem da zasjaje.

 

p.s pokušaj da se snađem i sa ovim

(Прочитано: 271 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.041 пута)

4 мишљења на „Balada o Neznanki“

  1. Rating: 10.00/10. From 1 vote.
    Please wait...

    Bravo Nevenka. Lepo je slušati dobru pesmu kad je izgovori autor! https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_rose.gif

    1. No votes yet.
      Please wait...

      Hvala Ljubo :)

  2. Rating: 10.00/10. From 1 vote.
    Please wait...

    Prelijepo…

    1. Rating: 10.00/10. From 1 vote.
      Please wait...

      Hvala Jasmin

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_scratch.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wacko.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yahoo.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cool.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_heart.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_rose.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_smile.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_whistle3.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yes.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cry.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_mail.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_sad.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_unsure.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wink.gif