S JUTARNJOM SVJETILJKOM – Mirko Popović

ono kad pamtiš osmijeh jesenjeg cvijeća
želju koja se za tobom osvrće

ono kad pomisliš da već su snjegovi
stigli i ti nepisanim pravilom
silaska u ponor sa krilato-surovim
vrtloženjem klizavog neba
zacakliš okom sred mogućeg
mačevanja ledenicā
što zabadaju se crveno
u tvoj bijeli dan

ono kad slutiš da netko će
zapaliti svjetiljku na rubu tvoje
neizgovorene pjesme nad tamnim se
ponorom lediš i zarastaš u zvijezde

pa ono kad čuješ jutro kako te
dok vuče iz dubina mrežu
tješi jednom pričom o snu
koji se u drugom snu sniva tužno se
osmijehneš uvenulom jesenjem cvijeću

Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović