Kad bi mogla
Čeznuo sam za našim danima;
ondašnjim snovima,
pogledima, strahovima,
nesigurnim koracima i riječima..
Oko je suzu pustilo
Uzdah se jedan oteo
Kad sam se sjetio
Kako sam kasicu razbio
da bih nam piće platio,
džepove nervozno preturao,
krevete pomjerao
da bih našao,
da bih nešto našao;
čokoladu ti kupio,
na sladoled te vodio..
Onaj treptaj, strah i stid..
Tvoji drhtaji,
iznenadni trzaji,
smijeh..
Sad bih ti dao, kupio..
Sve dozvolio
Kroz svemor stobom letio
Kad bi mogla..
Samo jednom da me
pogledaš zabrinuta,
zaljubljena, stidna..
Kad bi mogla..
(C) Mile Tešanović
Jednostavnim izrazom dosegnuta virtouznost kazivanja koja pleni…
Cestitke…
Pozdrav,Jugoslav.
“Kad bi mogla…”…Bravo Mile!
Pozdrav
Boba