Jezda je bacao kamenčiće i napravio branu. Ušla sam u njegovu senku i čtala vreme u očima. “Čekam da umrem”, rekao je. Sela sam kraj njega i pravila mu društvo… Te večeri njegov profil beše bez jasnih linija, jer na icu nije bilo granice gde bi počeo osmeh; ali on se pojavi u njegovim ustima … Настави са читањем “Ispovest — Marina Adamović”
No votes yet.
Please wait…
Jezda je bacao kamenčiće i napravio branu. Ušla sam
u njegovu senku i čtala vreme u očima.
“Čekam da umrem”, rekao je. Sela sam kraj njega
i pravila mu društvo…
Te večeri njegov profil beše bez jasnih linija, jer na icu
nije bilo granice gde bi počeo osmeh;
ali on se pojavi u njegovim ustima i krenu
u nedogled.
Krajičkom oka legla sam na mesto, koje je
pažljivo čuvao za mene. Cele noći smo se smejali,
bacali filozofiju poput poštara na putu kojeg nigde nema
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae" i "Psihodelija minijature" i nekoliko elektronskih knjiga kratkih priča, misli. Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Budi human-Aleksandar Šapić ( Banka Dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa