Usahle su reči na izvoru duše
utrte duboko u prestolu greha
granice ka paklu ko kegle se ruše
pusto je u srcu, nema više smeha
U grudima kipti reč neizrečena
kano miso kleta krstom okovana
senke nemo kleče bez glasa,imena
ko nevina duša bludom otrovana
U pepelu noći čuči mrska tama
sa licem proroka, prokletstva i greha
opijena strašću leži gola, sama
kao tihi vrisak bez zvuka i eha
U zgarištu jutra oči mi se bude
sa poda mi mašu ispijene flaše
razbijene čaše za krivnju mi sude
što bez dobrog vina zanavek ostaše.
autor
Jovica N Ðorđeviċ
24.01.2026g.
(Прочитано: 50 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.089.563 пута)
Svaka čast! Savršena pesma, kao i sve prethodne… I buduće!
Hvala poštovana Ljiljana. Srdačan pozdrav.