DUGA I CRNO – Milena Dulović

DUGA I CRNO Ako zažmurim sve boje postaće crna i crna postaće duga Ako idem putem zatvorenih očiju biće da sam luda Samo ja znam svoj put Ako zastanem može me stići strah da ne znam kuda dalje Pogrešno vreme i mesto ne postoje ni pogrešni ljudi postoje greške Nema boja samo svetlost i tama … Настави са читањем “DUGA I CRNO – Milena Dulović”

MilenaD

DUGA I CRNO

Ako zažmurim

sve boje postaće crna

i crna postaće duga

Ako idem putem zatvorenih očiju

biće da sam luda

Samo ja znam svoj put

Ako zastanem

može me stići strah

da ne znam kuda dalje

Pogrešno vreme i mesto ne postoje

ni pogrešni ljudi

postoje greške

Nema boja

samo svetlost i tama

Nema sreće i bola

samo smeh i suze

Izmedju je vreme

koje nas čini ljudima

Izvan je ljubav

izvan u nama

Zato plačem kada nema nikoga

sa drugima razgovaram

sa sobom ćutim

Druge lažem

dok sebi otkrivam

istinu sopstvene obmane

Bežim u drvo, reku, pticu

bežim u oblake

Drvo se osuši

reka presuši

ptica ugine

oblak se rasprši

moja misao o njima ne umire

Iznova ih stvara

u nepropadljivosti zvukova,

mirisa i boja

Tišina, vazduh, duga

zavet večnosti prolaznosti

Tu stojim zaručena

jednom i jedinom

da se ne osuši drvo

da ne presuši reka

da ne ugine ptica

u pogledu koji je tama

jer život mu nisam dala

jer sam i ja mrtva

kada sam sama.

(C) Milena Dulović