ПОЕЗИЈА – Љубодраг Обрадовић

ПОЕЗИЈА Поезија је опсена, илузија… У њој истине нема, само снови за живот неки нови, нестварни, лавиринт који у нама сија… Поезија је наш мост у свет без пакости, у свет радости, у свет где си увек гост, кога угосте јагодама, а остало воће пролазност позоба…

Ljuba

ПОЕЗИЈА

Поезија је опсена, илузија…
У њој истине нема, само снови
за живот неки нови, нестварни,
лавиринт који у нама сија…
Поезија је наш мост
у свет без пакости,
у свет радости,
у свет где си увек гост,
кога угосте јагодама,
а остало воће
пролазност позоба… Настави са читањем “ПОЕЗИЈА – Љубодраг Обрадовић”

LEPTIR – Ljubodrag Obradović

LEPTIR Poleteo je u zao čas, leptir u plamen. Mnogi od nas ostali su mirni, bez zuba i želja. Spotakao se na žar i zamenio ga za trenutnu bol. Svi su zurili u njega, a bio je tako sam i tako jadan. Ostao je bez krila, leptir i bez neba. Mnogi od nas pobegli su … Настави са читањем “LEPTIR – Ljubodrag Obradović”

Ljuba

LEPTIR

Poleteo je u zao čas,
leptir u plamen.
Mnogi od nas
ostali su mirni,
bez zuba i želja.

Spotakao se na žar
i zamenio ga
za trenutnu bol.
Svi su zurili u njega,
a bio je tako sam
i tako jadan.

Ostao je bez krila,
leptir i bez neba.
Mnogi od nas
pobegli su u mrak,
a svila je potekla.

Baš je nesrećan,
dok gori uz svetiljku,
leptir, koga su svi
vetrovi mimoišli.

Mnogi od nas,
ispunjeni su ponosom,
mada je svako,
leptir bio.

(C) Ljubodrag Obradović

MIRIS BOŽURA – Ljubodrag Obradović

MIRIS BOŽURA Pusto je Kosovo polje, vrapci kljucaju vreme. Vetar doneo nespokoje, i na pleća teško breme. Božuri ni u snu ne mirišu, seta dušom piri. Otišli su, da opet dišu, da razum srce smiri. Otišli su, prognanici mnogi, od zlih komšija da se sklone. Šamarom baborogi, nepravdu noćas gone. Sloboda se noćas čini daleka, … Настави са читањем “MIRIS BOŽURA – Ljubodrag Obradović”

Ljuba

MIRIS BOŽURA

Pusto je Kosovo polje,
vrapci kljucaju vreme.
Vetar doneo nespokoje,
i na pleća teško breme.

Božuri ni u snu ne mirišu,
seta dušom piri.
Otišli su, da opet dišu,
da razum srce smiri.

Otišli su, prognanici mnogi,
od zlih komšija da se sklone.
Šamarom baborogi,
nepravdu noćas gone.

Sloboda se noćas čini daleka,
dok lome kolevku i nadu.
Budućnost samo hrabre čeka,
nju ni zli vetrovi ne kradu.

Ne mirišu više božuri,
tama pada na snove,
Pred zlom se ne žmuri,
Kosovo u mirise zove.

(C) Ljubodrag Obradović

GANUĆE – Ljubodrag Obradović

  GANUĆE Očekivano talasanje, puzi po podu, rađanje zenita, cveta na glogu, a on sluša ptice. Jasnoća se rascvetala, bežanje raspuklo i stvarnost kopriva postala.

 

GANUĆE

Očekivano talasanje,
puzi po podu,
rađanje zenita,
cveta na glogu,
a on sluša ptice.

Jasnoća se rascvetala,
bežanje raspuklo
i stvarnost
kopriva postala.

Настави са читањем “GANUĆE – Ljubodrag Obradović”

TVOJE SUZE – Ljubodrag Obradović

TVOJE SUZE Tvoje suze, sreću mi ruše, tvoj osmeh mnogo mi znači. Posle kiše, uvek ogreje sunce, a ti meni i vedriš i oblačiš. … U prolazu, na ulici, kada te ugledam, ponosno i gordo skreneš pogled. Kao da ti ja spokoj ometam, kao da u srce, unosim ti led. A ja u stvari, upravo … Настави са читањем “TVOJE SUZE – Ljubodrag Obradović”

Ljuba

TVOJE SUZE

Tvoje suze, sreću mi ruše,
tvoj osmeh mnogo mi znači.
Posle kiše, uvek ogreje sunce,
a ti meni i vedriš i oblačiš.
…
U prolazu, na ulici, kada te ugledam,
ponosno i gordo skreneš pogled.
Kao da ti ja spokoj ometam,
kao da u srce, unosim ti led.

A ja u stvari, upravo to i hoću,
taj osećaj slatkog isčekivanja.
I lepo mi je ponekad noću,
dok slavuj peva, a duša sanja.

I vidim te na beloj kobili,
šume promiču pored pasa žutih.
Tvoja nesvesnost za nasladom cvili,
a ti se svesno na nju ljutiš.

Uvek za onim čega nema,
jasni izgledi nikom ne gode.
Samo nada, što u vazduhu drema,
čuva me od bola, koji u srcu bode.

Stvarno, japanko, gejšo moja,
tvoj prezir me uz tebe lepi…
I ne smeta mi ni ironija tvoja,
dok se nadam čarima u stepi.

U tvom telu svemir je prostran,
ja vasionu volim strasno.
I dok te u prolazu gledam,
osećam i jezu i plamen, jasno.

I ja volim vetrić što piri
i miluje tvoje obline,
volim neizvesnost koja se širi,
čežnju za tobom i osećaj blizine.
…

Tvoje suze, sreću mi ruše,
tvoj osmeh mnogo mi znači.
Posle kiša, uvek zablista sunce,
a ti više niti vedriš, nit oblačiš.

(C) Ljubodrag Obradović

Napomena: Ovo je verzija II ove pesme. Pogledajte verziju I , i dajte komentar (ako hoćete)
koja je bolja.