Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.

OKRAJKOM VIDNOGA POLJA – M. Popović

Tek ujesen svijetli Izabelino lice Kao rijeka izdužena prema istoku Večeras debele sjenke sjede po slikama Po njenoj zaustavljenoj ruci s kistom U obrisima radne sobe Otkrit ću vam tajnu – to je opet potonula U magline i svojevrsne tuge, u jesenje Izohipse uplovila kao pustinjak U betonskoj pećini devetoga kata Kao listopadna struna s … Настави са читањем “OKRAJKOM VIDNOGA POLJA – M. Popović”

Tek ujesen svijetli Izabelino lice
Kao rijeka izdužena prema istoku
Večeras debele sjenke sjede po slikama
Po njenoj zaustavljenoj ruci s kistom
U obrisima radne sobe
Otkrit ću vam tajnu – to je opet potonula
U magline i svojevrsne tuge, u jesenje
Izohipse uplovila kao pustinjak
U betonskoj pećini devetoga kata
Kao listopadna struna s mimikom riječi:
Bože, kako je tužno bez djece Настави са читањем “OKRAJKOM VIDNOGA POLJA – M. Popović”

NOĆ U ĐENOVI, 3 – M. Popović

Dugo u noć razgovaram S djevojkom crvene kose Nad našim pokretima osmijesima Riječima grimasama I inim gestikulacijama Smiješi se milijun zvijezda Zori sudbina sljedećih zajedničkih dana Koji kao da se već razlijevaju Na dječakovom licu Dok nas sa slike nepoznatog autora Promatra kao što riječi promatraju čitatelja

 Dugo u noć razgovaram 
 S djevojkom crvene kose
 Nad našim pokretima osmijesima 
 Riječima grimasama 
 I inim gestikulacijama 
 Smiješi se milijun zvijezda
 Zori sudbina sljedećih zajedničkih dana 
 Koji kao da se već razlijevaju 
 Na dječakovom licu 
 Dok nas sa slike nepoznatog autora
 Promatra kao što riječi promatraju čitatelja
 Настави са читањем "NOĆ U ĐENOVI, 3   –   M. Popović"

NOĆ U ĐENOVI, 2 – M. Popović

  Iako smo, govorile su to njene i moje oči, izgledali posve drukčije od naših prvih snova svi su nas ipak prepoznali odjevene u zadovoljstvo spoznajnog

 

Iako smo, govorile su to njene
i moje oči, izgledali posve drukčije
od naših prvih snova
svi su nas ipak prepoznali
odjevene u zadovoljstvo spoznajnog Настави са читањем “NOĆ U ĐENOVI, 2 – M. Popović”

NEDOSLUŠANO – M. Popović

  Opet sam Kao nekad Svunoć čekao nešto Između odškrinutih vrata I nedostižnih oblika Kad svi su već utonuli u san A njihove riječi još su bdjele: Spavaj, Netko stražari Netko nas uvijek čuva

 

Opet sam
Kao nekad
Svunoć čekao nešto
Između odškrinutih vrata
I nedostižnih oblika
Kad svi su već utonuli u san
A njihove riječi još su bdjele:
Spavaj, Netko stražari
Netko nas uvijek čuva

Настави са читањем “NEDOSLUŠANO – M. Popović”

KAO OTKUCAJI – M. Popović

  Časak bijah li tu gdje glasa nema pa ne znadoh umiru li ili se ponovno rađaju pradjedovi Časak bijah li na zemlji u koju ničice kao u rane padaše hrastovi dok  pjevah kao u onom svibnju kao sa onim slavujem kao sa urnom kad zanijeme ure nebeske među kojima sam nečujna mehanika zvijezda Časak … Настави са читањем “KAO OTKUCAJI – M. Popović”

 

Časak bijah li
tu gdje glasa nema
pa ne znadoh umiru li
ili se ponovno
rađaju pradjedovi

Časak bijah li
na zemlji u koju ničice
kao u rane
padaše hrastovi
dok  pjevah
kao u onom svibnju
kao sa onim slavujem
kao sa urnom kad zanijeme
ure nebeske

među kojima sam nečujna
mehanika zvijezda

Časak bijah li
tu gdje glasa nema
a zovnuše me
ni rano, ni kasno
dok lelujah prema jutru
ni tiho, ni glasno
dok lebdih kao bijela
krila rublja
 

. OSTAVITE NAM – M. Popović

  ostavite nam barem nešto od vremena pahuljā i uvojaka dima nad brezama pod kojima su zaspale dječačke godine i trave što dišu kao dragana, kao nada sačuvajte nam djelić omaglice nad vrelom bosne kas konjā u otkucajima zvijezda nešto od zbornih mijesta lepršave nježnosti gdje čekali smo večernje sate, vatre što gorjele su u … Настави са читањем “. OSTAVITE NAM – M. Popović”

 

ostavite nam
barem nešto od vremena pahuljā
i uvojaka dima nad brezama
pod kojima su zaspale dječačke godine
i trave što dišu kao dragana, kao nada

sačuvajte nam
djelić omaglice nad vrelom bosne
kas konjā u otkucajima zvijezda
nešto od zbornih mijesta lepršave nježnosti
gdje čekali smo večernje sate, vatre
što gorjele su u krvi naših proljeća Настави са читањем “. OSTAVITE NAM – M. Popović”

NOĆ U ĐENOVI, 1 – Mirko Popović

  Proći će mnogo godina i slika će, manifestirana nedosanjanim, poprimati oštrinu gotovo zaboravljenih boja. Sjedit ćeš u kavanskoj bašti pred ljetnu oluju. Duša bi uvijek željela nešto tkati i tebi će se činiti da u istom trenu bljeskaju munje u daljini i na fasadi preko puta restorana. Potom te u predvorje polusna uvodi krošnja … Настави са читањем “NOĆ U ĐENOVI, 1 – Mirko Popović”

 

Proći će mnogo godina i slika će, manifestirana nedosanjanim, poprimati oštrinu gotovo zaboravljenih boja. Sjedit ćeš u kavanskoj bašti pred ljetnu oluju. Duša bi uvijek željela nešto tkati i tebi će se činiti da u istom trenu bljeskaju munje u daljini i na fasadi preko puta restorana. Potom te u predvorje polusna uvodi krošnja jasena i ti sa njom pričaš. Ne, to je samo sjećanje u kojem se izdvaja veliki crveni autobus i ponovno se zbog nečega kreće ljupkim atrijem iza kvadranta B. Zagledana u ruku koja ti maše, nekontrolirano pališ cigaretu, a sila telepatije mi dojavljuje da nekoga čekaš… onoga koji je također dugo čekao na kazališnu predstavu te večeri. Tebe je, ipak, više zaokupio šumor prvih kišnih kapi u nedalekoj krošnji jasena.
Onoj krošnji koja te i treću noć uporno gleda čim s nesanicom proviriš kroz noćni prozor. Ne slutiš da u tom času oživljuju moje uspomene na hladna sarajevska jutra kad si rukom kojom pripaljuješ cigaretu grijala svog medvjedića. Pa ruka će ti se tako smrznuti. Neće, jer će njemu biti toplo.
Proći će mnogo godina i ti ćeš se sa terase jednog đenovskog hotela zagledati u veliki crveni autobus.
U njemu je tata, kaže mama odmičući se velikim koracima vremena.
Znaš li što mi je kupio?
Duša bi uvijek željela nešto tkati, ali sad si maminu sliku odložila na noćni ormarić.
Kasni su noćni sati dugom šutnjom tonuli u tvoj san.

“POVEDI ME U JESENJU NOĆ” – M. Popović

Još ponekad čitam tvoje verse I smjer kazaljki srca želim vratiti U nepovratno da se probude vatre Što gorjele su u tvojim riječima: Mirko,  pokaži  mi  najstarije  ulice Sa  kolijevkama  novih  vremena Potražimo  lampione  sa  sjajem Mjesečevog  srebrenika Sjednimo  na  staru  klupu Izrezbarenu  sudbinama Zalutajmo  u  predgrađima Novih  nada  i  obećaj Da  ćeš  mi  pisati  o  pticama … Настави са читањем ““POVEDI ME U JESENJU NOĆ” – M. Popović”

Još ponekad čitam tvoje verse
I smjer kazaljki srca želim vratiti
U nepovratno da se probude vatre
Što gorjele su u tvojim riječima:

Mirko,  pokaži  mi  najstarije  ulice
Sa  kolijevkama  novih  vremena
Potražimo  lampione  sa  sjajem
Mjesečevog  srebrenika
Sjednimo  na  staru  klupu
Izrezbarenu  sudbinama
Zalutajmo  u  predgrađima
Novih  nada  i  obećaj
Da  ćeš  mi  pisati  o  pticama
Što  gnijezde  se  u  toplim
Njedrima  tvoga  grada
Povedi  me  u  jesenju  noć
I  pusti  da  prepoznam  stihove
Ispisane  na  tamnim
Prozorima  tvoje  sjete Настави са читањем ““POVEDI ME U JESENJU NOĆ” – M. Popović”

U NAPUŠTENOJ RIBARSKOJ KUĆICI – M. Popović

  Radi tog dana i godišnjeg doba Palim svijeću u neznan sat Rastjerao bih strašni blaženi mir Da zagrlim trenutke Nevidljive ponoćne materije Radi tog dana i vremena zemaljskog Upokojio bih predjele nespokojstva Da dogledam koračate li još Kad ždralovi nadlijeću Masline olovnozelene U egzistencijalnoj svečanosti Izlazim u ožujska popodneva Puna sunca i kasnoga snijega … Настави са читањем “U NAPUŠTENOJ RIBARSKOJ KUĆICI – M. Popović”

 

Radi tog dana i godišnjeg doba
Palim svijeću u neznan sat
Rastjerao bih strašni blaženi mir
Da zagrlim trenutke
Nevidljive ponoćne materije

Radi tog dana i vremena zemaljskog
Upokojio bih predjele nespokojstva
Da dogledam koračate li još
Kad ždralovi nadlijeću
Masline olovnozelene

U egzistencijalnoj svečanosti
Izlazim u ožujska popodneva
Puna sunca i kasnoga snijega
Ne znam svjetlucaju li
Zvjezdani ornamenti
Vaših astralnih očiju
Žeđaju li nepomičnosti
Vaših sestara koje nisu ljubile

Radi tog dana i gorkih čemrika
U krajoliku na kojemu smo
Iste zvijezde voljeli
Ribarsku odjeću oblačim
Da niz greben skamenjen
Suza i uspomena pusti glas
Kao plimu vaših želja
S kojima smo se rastajali
Kao s nesavladivim gradivom
Dječje logike