Svakoga jutra prvi otvara oči
Kao da netko u njemu
Oživljava zaborave na doba
Kad su mu jutarnji vozovi
Odnosili mladost
U njemu se gnijezdio Drvenik
Mostar Frankfurt Venecija
Davno proživljen Zaostrog
Аутор: Mirko Popović
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
JEK BEZUMLJA – Mirko Popović
bude tako kad srebren mjesec
zaplovi pa svime što jesmo
uzdasima vodā predajemo se
NJENO PROLJEĆE BI U GRANE U LIŠĆE U KORIJENJE – Mirko Popović
Ona se ne glasā bučno
Njenom se prisustvu-kušnji
Drhtavo otimam i tek
U riječi smještam
Djetinje iskrice njenih očiju
Настави са читањем “NJENO PROLJEĆE BI U GRANE U LIŠĆE U KORIJENJE – Mirko Popović”
TINJAJUĆE VATRE – Mirko Popović
opet se smijeh budi dolinom
i rasplamsava
zaboravljene dane
NEČITKA MELODIJA – Mirko Popović
budi se
budiš se
u sedmu melodiju sklizneš
snatreći osvrćući se
BARBARA – Mirko Popović
Ni glasom, ni pokretom tijela, ničim
ne trepne na moj pozdrav s kojim
zakoračih u kupe
Tek nehajno me počasti
grimasom kojom odasla
neku vrstu pozdrava, potom
svi njeni prostori srca
ponovno otploviše u daljine
PUT
NEGDJE DRUGDJE JE TVOJE LICE – Mirko Popović
Nad azurnim vodama iz kojih mi
božica svitanja prilazi
lice ti lahor
Настави са читањем “NEGDJE DRUGDJE JE TVOJE LICE – Mirko Popović”
ZLURADIH IGARA PLODOVI – Mirko Popović
uljuljkujte djecu u kolijevkama
lažnih nada, dijelite ih po boji
po ne/sklonosti religiji
po jednoumnom odabiru konfesije
S JUTARNJOM SVJETILJKOM – Mirko Popović
ono kad pamtiš osmijeh jesenjeg cvijeća
želju koja se za tobom osvrće
Настави са читањем “S JUTARNJOM SVJETILJKOM – Mirko Popović”