Na jugu Peloponeza,
bio je grad od koga je podilazila jeza.
Dolina Eurote,
dorsko pleme došlo je dotle,
oformilo Spartu,
i zauvek promenilo geografsku kartu.
Bio je to početak velike slave,
cena joj je bila najveća,
padale su glave.
Oružje od gvožđa,
krv boje crnog grožđa,
doneli su novu eru,
u aristokratiji počeli da se deru.
Bila su to vremena teška,
iz naše perspektive velika greška,
ti njihovi običaji i mere,
naš um to ne bi mogao da razbere.
Bacali su bolesne,
fizički neispravne,
na rođenju,
tako su se bližili otkrovenju,
stvarali super ratnike,
moćnije nego komšije sa Atike.
Trening od detinjstva ranog,
odmah ukus života gorkog,
sa 6 godina vidi malog,
već guta prašine talog,
od surovog treninga,
to je neka mera benigna.
Kako je rastao,
muškarac, ratnik, vođa je postao,
za završni zadatak vuka je zaklao.
Bili su različiti, drugačiji,
večne slave tragači.
Žene bile uvažavane, poštovane,
simbol lepote,
i lepšeg pola slobode.
Imale su zemlju, moć,
svaka od njih bi u rat mogla poć’.
Staložene, vatrene,
na sve spremne,
zajedno sa muževima nosile su spartansko breme.
Mnogo bitaka pobedili,
neprijatelje do temelja sredili.
Jedna bi se mogla izdvojiti,
kod Termopila nisi mogao leševe izbrojiti.
Samo 480 godina pre Hrista,
ušlo je u legendu njih 300.
Persijanci nadiru sa istoka,
njihova je vojska prevelika,
duše su im crne,
gde prođu sve istrune.
Sledeća destinacija im je Grčka,
ali nisu znali da tamo strefiće ih srčka.
Grčka plemena,
naoružana, spremna,
a među njima tigrovi spartanski,
antički ponos balkanski.
Na čelu Sparte
Leonida, kralj elitne ,,grčke garde’’.
U pohod pošli znajući da smrt ih čeka,
ali njihove priča i slava živeće doveka.
U klancu stali, pomno čekali,
uzak prostor, ne možes se kretati.
Džaba brojnost, džaba sva ta persijksa bagra,
ovde sad tehnika vlada.
Brat do brata,
neprijatelju teraće inata.
Falanga čvrsta, nema prodora,
sa leđa vijori se crvena odora.
Persijske strele blokiraće sunce,
stvoriti hlad,
ali to neće utoliti spartansku glad,
za borbom za slobodu,
uništiće tu azijsku spodobu.
Kserks, kralj, naziva se Bogom,
od tolike vojske i bogatstva,
ne zna šta će sa sobom.
Šalje sada i svoje ,,Persijke besmrtnike’’,
ali i od njih čuje samo smrtne krike.
Jedna mala izdajica,
uplašen k’o curica,
pohlepom prožderan,
izdao svoj narod,
više mu nije veran.
Ime mu je Efijalt,
pali grčki brat.
Prolili su krv časno,
njihova borba čula se glasno,
srca su im kucala strasno,
za slobodu nikada nije kasno.