U glasu mu ispraćam Jata koja se ne vraćaju Dok mu vid očinji otkazuje Dok zakazuje zglob I desni palac izdaje U oku mu vidim Korijenje žalosnih vrba Što kiše ga ispiru Pa vrata na koja kucam Srce mu otvara rukopisom praha Koji već u osam Brzaci sutona otpušu Onda s njegovim zvijezdama Što gasnu … Настави са читањем “NEMOJ – Mirko Popović”
Rating: 10.00/10. From 1 vote.
Please wait…
U glasu mu ispraćam Jata koja se ne vraćaju Dok mu vid očinji otkazuje Dok zakazuje zglob I desni palac izdaje U oku mu vidim Korijenje žalosnih vrba Što kiše ga ispiru Pa vrata na koja kucam Srce mu otvara rukopisom praha Koji već u osam Brzaci sutona otpušu Onda s njegovim zvijezdama Što gasnu kao lutalice u bezdnima Šapnem: Nemoj, ne tuli To bujice odnose Višak prosanjanog
U sluhu mu slušam Jek i breme noćnoga neba Pa nespretno kažem: To uvijek se nanovo mlade Raspliću grane i vraća glas Ptica pjevica, jutrom Što umiva rijeku Da slika ušća zasvijetli U oku novih izvora
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
