NEMOJ NI TI
Neću da glumim
da nemam krvi seljačke,
i da ne znam šta je,
štala, pojata, njiva i porta.
Ma ne mogu da se divim
jarmu bez volova,
kaci bez kupusa,
buretu bez rakije
koji u sred kafane žive.
I nemoj da mi neko polomi
testiju iz koje su
baba i deda vodu pili,
u njoj živi duh mojih predaka
i naši će duhovi u njoj biti
kada nas ne bude bilo.
I nemoj da se čudiš,
što mi je kaiš tkanica,
i što znam koje je hajdučka trava,
kantarion i majčina dušica,
već idi, udahni čist vazduh
u našim šumama,
napi se vode sa izvora,
uplaši se zmije i guštera,
zakiti se cvetom sa livada,
i nemoj ni ti,
jer ja neću da glumim
da u meni krvi seljačke nema.
(C) Lela Stojanović
(Прочитано: 138 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.274.875 пута)
Lelo,
šta reći do odlično, čista desetka.
Pozdrav, Miro
Bravo, Lelo! Od naslova do posljednjeg stiha – pročitah u ”jednom dahu” oduševila si me. Pozdrav od
Hvala vam puno na ovim divnim recima,
pesma je pisana iz srca i duse. Pozdrav
Osjeća se ta ljubav, stih odiše jednostavnošću, ljepotom i naprolaznom ljubavlju prema onome što vrijedi čuvati.
Sad, glumeli ili ne, svi smo krvi seljačke, ali neki to priznati neće, pa makar ih prognali u selo… Pozdrav Ljuba
Ljubo, bar danas nije potrebno priznanje, mnoge stvari su toliko očite da ne treba bolji dokaz – loša gluma otkriva ličnosti……. Pozdrav – Sekaz
Veliki pozdrav.