У СПОМЕНАРИМА….Миладиновић Сандра Мајра

У СПОМЕНАРИМА…. Да бирам тренутак то би био овај додирујем руку ја бих само твоју или доба дана ја бих оно јутро кад дочеках будна најсветлију зору! Да мирисе чујем ја бих запевала лепше но икада видела бих речи из усана твојих као да су свирала пољупци потока стремили би реци… Да сањам ко срна … Настави са читањем “У СПОМЕНАРИМА….Миладиновић Сандра Мајра”

У СПОМЕНАРИМА….

Да бирам тренутак
то би био овај
додирујем руку
ја бих само твоју
или доба дана
ја бих оно јутро
кад дочеках будна
најсветлију зору!

Да мирисе чујем
ја бих запевала
лепше но икада
видела бих речи
из усана твојих
као да су свирала
пољупци потока
стремили би реци…

Да сањам ко срна
плашљиво бих такла
тај први зрак сунца
што промаља зором
и твоје бих срце
ја нежно примакла
бисере низала
том најређом бојом…

Али ја сам жена
нежна плаховита
душа која лута
међи валовима
у крошњи сам липе
ил’у пољу жита
стих што још читају
у споменарима!

Миладиновић Сандра Мајра

OVA PTICA <3 ....Miladinović Sandra MAJRA

OVA PTICA <3 Osećam se divno jos lepše izgledam svuda mi je fino i sve tako gledam… Divne su ulice ljudi koje srećem ništa nije sivo svuda je proleće Snovi su mi takvi da bi svako hteo da ih stalno sanja, ništa ne bi jeo… Čujete kakva hrana kad tiha noć pada snove bih delila … Настави са читањем “OVA PTICA <3 ....Miladinović Sandra MAJRA"

OVA PTICA <3

Osećam se divno
jos lepše izgledam
svuda mi je fino
i sve tako gledam…

Divne su ulice
ljudi koje srećem
ništa nije sivo
svuda je proleće

Snovi su mi takvi
da bi svako hteo
da ih stalno sanja,
ništa ne bi jeo…

Čujete kakva hrana
kad tiha noć pada
snove bih delila
da se svako nada..

Plašim se da svako
ne bi na to pristao
sve da ne bi javu
svojim srcem izdao…

Od ljubavi takve
podilaze žmarci
pod kožom gamižu
ko kavi neznanci…

O, pa zar postoji
takvo savršenstvo
što na prvi pogled
nije tako često?

Na prestolu pravda
istina na čelu…
Divno li je piti
iz te čase želju…

Osećam se divno
jos lepše izgledam
svuda mi je fino
i sve tako gledam.

Divne su ulice
ljudi koje srećem
ko ptica ka nebu
uskoro polećem!

Dal' će takvu pticu
neko da primeti,
da je pomno prati
i sa njom poleti?

Ne nadam se tome
znajte nije šala,
oduvek sam svesna
da sam tako ''mala''!

Miladinović Sandra Majra

POPODNEVNO SANJARENJE – Dejan Ivanović

  Moje sleme rustično, miriše orijentalno, mistično … Najednom se odasvud začuje neobuzdanim glasom, izazovna – maestralna partitura nedovršene simfonije; U dovratku zastanem, odlutam, plovim u sećanjima, dalekim obalama Nove Kaledonije… I tih, neprimetan šum nekih koraka izbije u dvorištu; Ili to razgolićeno nebo, izbezumljeno jarom predoseća kišu, izobličeno grimasom, dok okolo još vlada spontana, … Настави са читањем “POPODNEVNO SANJARENJE – Dejan Ivanović”

 

Moje sleme rustično,
miriše orijentalno, mistično …
Najednom se odasvud začuje
neobuzdanim glasom, izazovna –
maestralna partitura nedovršene simfonije;
U dovratku zastanem, odlutam,
plovim u sećanjima,
dalekim obalama Nove Kaledonije…

I tih, neprimetan šum nekih koraka
izbije u dvorištu;
Ili to razgolićeno nebo, izbezumljeno jarom
predoseća kišu, izobličeno grimasom,
dok okolo još vlada spontana, tiha radost.

U kasno popodne, krajem juna,
nepodnošljivu vedrinu daleke obale,
iznenada ugasiše oblaci; pakao monsuna,
stade okolo raznositi lišće egzotičnog žbuna;
Kidati grane divljeg oleandra, oštrog mirisa
i otrovni, ljuti, čudni cvet…

Htede silinom zaista da potopi maleni, grešni svet …