Nesanicom…
.
Opet me je pogledala, nenadano,
ni treptala nije,
nekako, kao sa prijekorom,
kao da mi hoće nešto reći,
i tako je čekala …,
a ja sam pognuo glavu, zbunjen,
skoro pa sa osjećajem krivnje
kao pred presudu …
Podigoh pogled,
i opet me njene znatiželjne oči
vratiše u stvarnost,
i samo što joj ne rekoh -reci-…
.
U tom času i oblaci nekuda odoše,
mjesec se punoćom javi,
otpuhnuh još jedan dim,
zapitah sebe
-jesi li njeno ime Ljubav ili tek Požuda-,
ne nađoh odgovor,
Strast svakako jeste!
.
Pogledah cigarete, pa budilnik,
pa mjesec, dvoumih se …,
neće li san na oči!
.
Miro Beribaka