Peko Laličić,Iz ciklusa KAMEN KAO VODA

Peko LALIČIĆ KAMENI KRUG, KRUG KAMENA Kamen u zemlju rime vraća spas traži u rasutoj tišini dogorelim vatrama produženom vremenu plodi čežnju žili život i pretače ga iz oblika u oblik ostavljajući otvorene vratnice biva vremepis povremen dobrodošao žaljen i nevremen u kamenom krugu raspoređen cveta i silazi u krug kamena odakle se iznova propinje … Настави са читањем “Peko Laličić,Iz ciklusa KAMEN KAO VODA”

Peko LALIČIĆ

KAMENI KRUG,
KRUG KAMENA

Kamen
u zemlju
rime vraća
spas traži
u rasutoj tišini
dogorelim vatrama
produženom vremenu

plodi čežnju
žili život
i pretače ga
iz oblika u oblik
ostavljajući
otvorene vratnice
biva vremepis
povremen
dobrodošao
žaljen
i nevremen

u kamenom krugu
raspoređen
cveta
i silazi
u krug kamena
odakle se
iznova propinje
bitiše
i vraća
u zemlju
da okameni rime
i nastavi kameni krug
do novog početka
kruga kamena

MOZDA HOCE ~ milka vukic v.

Gnojem govore opekotine duse Vristi kulja savest izneverena, Frkce konjski krik, sramno izdise Golub zivota lazna nadanja… Da li ce moci oci prema Hristu podici….. Mozda hoce, Ako je Bog pogleda.

Gnojem govore opekotine duse

Vristi kulja savest izneverena,

Frkce konjski krik, sramno izdise

Golub zivota lazna nadanja…

Da li ce moci oci prema Hristu podici…..

Mozda hoce,

Ako je Bog pogleda.

ČAMAC

ČAMAC Na obali Opružen Leškari Čamac Riba željan Sanja o vodi Čije će dno Dnom svojim Da pronadje Kamen se Suncu smeje Kroz razjapljenu čeljust Ožednele daske

ČAMAC

Na obali
Opružen
Leškari

Čamac
Riba željan
Sanja o vodi
Čije će dno
Dnom svojim
Da pronadje

Kamen se
Suncu smeje
Kroz razjapljenu čeljust
Ožednele daske

254, Kraj – Dejan Perić

kao dokaz svega što je prošlo stojim naspram zemlje koja vene i vidim tebe i znam da je vreme da padnem dok pepeo izgorelih šuma u mojim ustima tone u zvuk kiše osećam blato na kostima i vidim tvoje ruke kako nestaju u tebi i znam odlazeći postaješ smrt koja je poreklo svega toplo je … Настави са читањем “254, Kraj – Dejan Perić”

kao dokaz svega što je prošlo stojim naspram zemlje koja vene
i vidim tebe
i znam da je vreme
da padnem
dok pepeo izgorelih šuma u mojim ustima tone u zvuk kiše
osećam blato na kostima
i vidim tvoje ruke kako nestaju
u tebi
i znam odlazeći
postaješ smrt koja je poreklo svega

toplo je
noć i tišina
kraj