Zora gasne u jutru što svane Ne znam draga, čime da te mazim Očima u kojim više nema sjaja Rečima koje nista ti ne znače Rukama što ti nisu zagonetka I je li ovo već početak kraja? U tebi možda i sad prošlost živi I val kajanja za valom se mreska Sa mnom su ti … Настави са читањем “Zora gasne u jutru što svane – Milorad J. Nikić”


Zora gasne u jutru što svane
Ne znam draga, čime da te mazim
Očima u kojim više nema sjaja
Rečima koje nista ti ne znače
Rukama što ti nisu zagonetka
I je li ovo već početak kraja?
U tebi možda i sad prošlost živi
I val kajanja za valom se mreska
Sa mnom su ti dani jednolični, sivi
Ako je ljubav promašaj i greška
I njen kraj je bez novog početka.
Možda u tamu zračak svetla kane
Sa tajne zvezde što sja iz daleka
Zora zgasne u jutru što svane
U modrom viru tajnu krije reka
Na dnu sam, i kad plićak gazim.
Milorad J. Nikić