Zora gasne u jutru što svane
Ne znam draga, čime da te mazim
Očima u kojim više nema sjaja
Rečima koje nista ti ne znače
Rukama što ti nisu zagonetka
I je li ovo već početak kraja?
U tebi možda i sad prošlost živi
I val kajanja za valom se mreska
Sa mnom su ti dani jednolični, sivi
Ako je ljubav promašaj i greška
I njen kraj je bez novog početka.
Možda u tamu zračak svetla kane
Sa tajne zvezde što sja iz daleka
Zora zgasne u jutru što svane
U modrom viru tajnu krije reka
Na dnu sam, i kad plićak gazim.
Milorad J. Nikić
“Zora zgasne u jutru što svane
U modrom viru tajnu krije reka
Na dnu sam, i kad plićak gazim.”
Jutro svane
dusu gane,
krije reka
srca meka,
plicak gazim
vecnost pazim…:)
Moze Bobo…i tako…sve zavisi od toga cije to oko..gleda i sve vidi…
Pozdrav…
Dobra konstrukcija,a tek sadrzaj…pronadjoh se,totalno…
Kolega,cista 10-ka! To ti i dadoh i prstic,jer je snazan utisak ostavila na mene!!!
Poz. od A.
Hvala od srca i glavu gore!
Pozdrav…
Ovi su me stihovi dirnuli duboko-bas kao i oni-“Jos pamtim jednu klupu,jedog jezera sto nas spoji,ljeto je bilo-u njemu poljubci tvoji na mojim usnama …………..”