Ružno vreme, ružna pesma – Zoran Jovanović Hristov

RUŽNO VREME, RUŽNA PESMA Danas nisam pisao pesmu i što bi, nije joj dan, oblačno i tmurno i kapi kiše, hladno je, jako, i vetar duva, svi negde žure, svi negde jure… nemam ni volje pesmu da pišem spremam se kući čeka me ručak. Piletina, i krompirići.  Pesme se pišu kad bude sunca, i kad … Настави са читањем “Ružno vreme, ružna pesma – Zoran Jovanović Hristov”

RUŽNO VREME, RUŽNA PESMA

Danas nisam pisao pesmu
i što bi, nije joj dan,
oblačno i tmurno i kapi
kiše,
hladno je, jako, i vetar duva,
svi negde žure, svi negde jure…
nemam ni volje pesmu da pišem
spremam se kući čeka me ručak.
Piletina, i krompirići. 

Pesme se pišu kad bude
sunca,
i kad se čuje cvrkut ptica,
pesme se pišu kad nekog voliš,
ili kad duša zbog nečeg boli,
pesme se pišu kada si srećan,
 kad te nešto u srce dira
pesme se pišu za lepe oči
za pogled koji ti ne da mira.

Zašto onda da
gubim  vreme
da pišem danas ružnu pesmu
oblačno… tmurno, pada i kiša
hladno je, još uvek vetar duva
pokisnuću dok stignem kući
ne gubi vreme, ne čitaj ovo
možda i ti već trebaš ići… 

(C) Zoran Hristov