Bolesnik

Sedim naspram doktorice. Zasukan rukav, ispruzena ruka iz vene curka neka tecnost koju sam u svojim mladalackim danima tako slatko nazivao ” Moja krv ” Doktor trazi uzroke bolesti pa me poslao koleginici. Oni se brinu za moje zdravlje. Ja plutam pogledom po krovu susedne zgrade po kom jato golubova besciljno luta i kao da … Настави са читањем “Bolesnik”

No votes yet.
Please wait…

Sedim naspram doktorice. Zasukan rukav, ispruzena ruka iz vene curka neka tecnost koju sam u svojim mladalackim danima tako slatko nazivao ” Moja krv ” Doktor trazi uzroke bolesti pa me poslao koleginici. Oni se brinu za moje zdravlje.
Ja plutam pogledom po krovu susedne zgrade po kom jato golubova besciljno luta i kao da se premisljaju sta bi kljucnuli a sta ostavili. Hladna jesen im naduvala perje tako da se punacki od mrsavih razlikovati ne mogu. Muzjaci nesto kitnjastiji i jaci ne sepure se i ne udvaraju zenkama. Oluk siv, hladan, bez sjaja predstavlja im granicu, jato odseta do njega pa se vrati do vrha krova snjurajuci kljunovima. Svi kao da su vezani za tu crvenkasto rapavu platformu, ni jedan da se vine u nebo, da poleti. Zasto su tako flegmaticni? Kao da nemaju krila.
Sto ja nisam golub ? Sto ja nemam krila ? kako bih se vinuo u oblake, kako bih poleteo, za cilj je lako, imam samo jedan.
Odleteo bih daleko, daleko, do jedne pitome ravnice, do jedne malene kuce gde opali malter po zidovima crta more najcudnijih figura. Sleteo bih na drhtavu ruku jedne starice pogleda vecito uprtog prema zapadu. Sleteo bih u sljivik pun stidljivih poljubaca. Usetao bih u jato brbljivih vrabaca koje sam kao klinac u lazi-gacama plasio smejuci se sto sam i ja za nekoga ” Strah i trepet ” Kljucnuo bih u rep mog vec ostarelog i oslepelog Dzonija i odleteo na tavan. Znam, tamo mama ostavlja suve sljive, dimnjeno meso, orahe. Tamo sam se nekada davno ” odmetno u ajduke” dok me baba nije nasla cadjavog i musavog i ne hajuci za moj hajducki ponos izlemala pred celim komsilukom. Sleteo bih…
-Morgen köhnnen Sie ihre befunde abcholen- Trze me iz sanjarenja monotoni glas zene koja je tu recenicu izgovorila hiljade puta / Hm sutra rezultati / Ustajem i odlazim. U epruveti ostade maja krv sa otuzalim mirisom nedovrsenog sna.
Lekari se vec mesecima trude da ustanove uzroke moje bolesti. U firmi me cene kao dobrog radnika ali se pitaju zasto samo cutim. Niko nezna sta mi je.
Ja znam ali ne mogu da im kazem.

Vama sam rekao zato sto ste moji.

*********************************

***Nasa osveta***

Ti nesrecni vrapcicu sa okom srndaca upri prstom u svoju deciju sudbinu i vici – Izdala si me !
Deca nisu stvorena da slusaju, odobravaju i potvrdjuju. Odbaci tu snishodljivost i pokornost. Vici, kritikuj, pljuj na svoju sudbinu, tata ti daje pravo.
Kada malisani kao termiti navaljuju na stepeniste skolskog dvora, kada bljeste svecana odela i haljinice, tebe nema u toj sarolikoj povorci radosti.
Sama u ogromnoj sobi setas placnim pogledom po praznini bolnicke beline.Dok tvoji vrsnjaci klikcu od radosti ti cupkas od bola, straha od doktora i inekcije.
Ne placi radosti moja, mi cemo reci poslednju rec. Jos par rominjavih kisica, jos jedna povorka oblaka, jos dana koliko imas prstica na jednoj ruci i bicemo zajedno. Eee onda, onda ce mo se naplatiti i sudbini i radosti i bolu. Sutnucemo sve ono crno i uhvatiti radost za uvo i naterati je da pred nama cupka kao Dzonika kad ocekuje da mu bacimo stapic da ga donese.
Trcacemo po nasoj sumi, pustati zmaja, crtati letece tanjire, Sandokana i klovna sa pocepanim pantalonama. Vozicemo se na ringispilu, jahati ponije, igrati tenis i karte, secas li se kako si me skoro uvek pobedjivala. Rvacemo se, gledati televizor. Ima jos toliko stvari koje smo poceli da necemo stici sve ni da zavrsimo.
Ti sada spavaj malena moja, nemoj gledati sto ja setam po hodniku, uzdisem i pusim malo previse.
Ne, ja se ne plasim za tebe samo razmisljam sta bismo se jos mogli igrati kada izadjes iz bolnice.
***

(Прочитано: 36 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 688.253 пута)

3 мишљења на „Bolesnik“

  1. No votes yet.
    Please wait...

    Odleteo bih daleko, daleko, do jedne pitome ravnice, do jedne malene kuce gde opali malter po zidovima crta more najcudnijih figura. Sleteo bih na drhtavu ruku jedne starice pogleda vecito uprtog prema zapadu. Sleteo bih u sljivik pun stidljivih poljubaca. Usetao bih u jato brbljivih vrabaca koje sam kao klinac u lazi-gacama plasio smejuci se sto sam i ja za nekoga ” Strah i trepet ” Kljucnuo bih u rep mog vec ostarelog i oslepelog Dzonija i odleteo na tavan. Znam, tamo mama ostavlja suve sljive, dimnjeno meso, orahe. Tamo sam se nekada davno ” odmetno u ajduke” dok me baba nije nasla cadjavog i musavog i ne hajuci za moj hajducki ponos izlemala pred celim komsilukom. Sleteo bih…
    -Morgen köhnnen Sie ihre befunde abcholen- Trze me iz sanjarenja monotoni glas zene koja je tu recenicu izgovorila hiljade puta / Hm sutra rezultati / Ustajem i odlazim. U epruveti ostade maja krv sa otuzalim mirisom nedovrsenog sna.
    Lekari se vec mesecima trude da ustanove uzroke moje bolesti. U firmi me cene kao dobrog radnika ali se pitaju zasto samo cutim. Niko nezna sta mi je.
    Ja znam ali ne mogu da im kazem.

    Vama sam rekao zato sto ste moji.

    Ma idi bre Hermane, bolje da si mi nagnjecio slepocnice, manje bi tekle suze…Manje!
    Ja ovog puta nemam reci. Onemela sam….

  2. No votes yet.
    Please wait...

    Drago mi je da nisam jedini bolesnik.
    Hvala na komentaru !

  3. No votes yet.
    Please wait...

    znas kako Hermane

    kada citam momentalno poeziju u svetu, po novom trendu, ovo nije proza.Ja bih ovu pesmu nazvala
    “Vreme osvete”
    Deo teksta o Dzoniki i Sandokanu je izuzetan i moze biti sama za sebe decija poezija!
    Drago mi je da sam tvoj blog procitala…vreme je za knjigu!

    pozdrav

    leteca djavoljusa
    :-)))

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_scratch.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wacko.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yahoo.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cool.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_heart.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_rose.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_smile.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_whistle3.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yes.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cry.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_mail.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_sad.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_unsure.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wink.gif