VUK-Aleksandra Mladenović

VUK   Spodobo…..divota si…….moja…. Ocnjakom…. krzno mi….  raspori…. Koprenu……srca bez…….proboja… Ritualom…se u me ……zatvori…. Divoto……neman si…… klecam… Refren…. .u staklu …….ogledala.. Zapenio….ne das da ..…jecam…. Besno…….bih te se….prejedala… Brlog……..mojoj si…….strasti… Magican…..urlikom me…..pogodi.. Vuciji…..…zelis li me……..spasti…. Prognan..…u meni se……dogodi…

VUK

 

Spodobo…..divota si…….moja….

Ocnjakom…. krzno mi….  raspori….

Koprenu……srca bez…….proboja…

Ritualom…se u me ……zatvori….

Divoto……neman si…… klecam…

Refren…. .u staklu …….ogledala..

Zapenio….ne das da ..…jecam….

Besno…….bih te se….prejedala…

Brlog……..mojoj si…….strasti…

Magican…..urlikom me…..pogodi..

Vuciji…..…zelis li me……..spasti….

Prognan..…u meni se……dogodi…

Ti i ja (gdje je početak a gdje kraj?)

Ti i ja (gdje je početak a gdje kraj?) Da bi se našao uzrok nečemu što se događa, potrebno je tragati pažljivo i istrajno. Potrebno je vratiti se početku. Ali problem je u ovoj situaciji u kojoj se mi nalazimo u tome što nisam siguran gdje je početak. Da li je početak onaj dan, februarski … Настави са читањем “Ti i ja (gdje je početak a gdje kraj?)”


Ti i ja
(gdje je početak a gdje
kraj?)

Da bi se našao uzrok nečemu što se događa, potrebno je tragati pažljivo i istrajno. Potrebno je vratiti se početku. Ali problem je u ovoj situaciji u kojoj se mi nalazimo u tome što nisam siguran gdje je početak. Da li je početak onaj dan, februarski 2006 godine, kada si mi poslala poruku i kada sam osjetio,
ono tajanstveno strujanje koje me ni danas ne napušta ili je početak negdje
daleko u prošlosti, daleko vijekovima, milenijumima. Da li je početak u nekom dalekom sazviježđu, u nekom svijetu udaljenom tamom svemira od nas stotinama hiljada svjetlosnih godina. Kada bih znao odgovor na to pitanje, sve bi bilo lakše, jednostavnije. Objasnio bih sebi a i tebi zašto smo tako brzo nakon prvog kotakta osjetili ljubav, objasnio bih nam što je to tako naglo planulo u nama, taj plamen koji nas, iako ti to želiš potisnuti, grije i danas
i grijaće nas još dugo. Koliko dugo? Do kraja ovog života sigurno, a ako je početak negdje daleko u prošlosti, onda još dugo u budućnosti. Još ćemo se mi susretati i rastajati. Još ćemo tražiti jedno drugo u vremenu i prostoru koji je ispred nas, nedostajaćemo jedno drugome, nedostajati više nego bilo ko drugi što bi nam nedostajao, jer mi smo vezani nekom magičnom silom. Mi smo se poznavali i prije nego smo znali da postojimo, da živimo. Poznavali smo se i komunicirali nekim, samo našim mislima poznatim komunikacijskim sistemima, tražili smo se znajući da ćemo se jednog dana pronaći. Znajući da će se to dogoditi, jer je to predododređeno našim postojanjem. Kako je to moguće? Tajnu nismo otkrili, niti ćemo kada otkriti kako je to moguće ali znamo da je to tako. Znamo da je tako bilo i da će tako biti i dalje. Sve ovo što se sada događa to je samo jedna epizoda našeg trajanja, jedno poglavlje u romanu naše vječne veze. Znam da sada ništa ne mogu promijeniti, jer tako mora biti. Znam da si ti uplašena svim što se događa oko nas, ali i da se boriš da ne pokažeš taj svoj strah. Pokušavaš sebi a i meni objasniti da nema drugog rješenja, da tako mora biti a negdje u dubini svoje duše želiš da bude drugačije. To te plaši, ta podvojenost površine i unutrašnjosti tvoje. Jer površina racionalnošću vrši pritisak na unutrašnjost, na onu suptilnu dubinu duše koja je svjesna da nije kraj i da ne može biti kraja ovoj vezi koja traje ko zna koliko dugo, uvijek počinjući od neke nove tačke. Da, od neke nove tačke jer je početak vrlo daleko. Inače kako objasniti tu bliskost, to mistično međusobno poznavanje i prije nego što smo se sreli. Znali smo jedno drugo toliko dobro da nam nije bilo potrebno vrrijeme da se upoznajemo, trebali smo samo da se nastavimo voljeti tamo gdje smo nekada stali. Svjesni smo oboje toga da se naša veza ne može prekinuti izjavama da je gotovo, da nema više veze i da je kraj. Ako je kraj, ako nema više veze, zašto postoji potreba da komuniciramo, da nastavimo ono što smo počeli ali u drugoj formi, pritisnuti bremenom sadašnjosti? Zašto onda postoji potreba da se ne izgubimo, da ne nestanemo u sivilu današnjice? Nemam odgovor na to a vjerujem da nemaš ni ti.
U stvari imamo odgovor, no ti se plašiš tog odgovora a ja ga ne želim forsirati, radi tebe, da tebi ne nanosm bol. Nešto što je počelo tako davno, ne prekida se u par mjeseci ili godina, to nastavlja da traje unatoč teškoćama na koje se nailazi.
Tako je bilo i tako će biti, vrijeme će to pokazati. Suština naše veze nije u fizičkom kontaktu između nas, ona je na daleko višem nivou i zato se ne može uništiti fizičkoim prekidom, toga sam svjestan a vjerujem i ti. Mi smo pripadali jedno drugom, davno prije nego što smo se spojili fizički, u jednom biću sa dvije duše koje su se razdvojile i tražile se. I kada se sada fizički ne budemo spajali naše će se duše tražiti i dalje, nedostajaće jedna drugoj. One će komunicirati kao što su to radile i ranije, samo sada u ovom životu uz saznanje da postojimo, da živimo i da tako mnogo nedostajemo jedno drugom. Što god da uradimo, kako god da pokušamo da nestanemo i da ne znamo jedno za drugo mi ćemo ipak znati, mi ćemo osjetiti jedno drugo kao što smo to osjećali i ranije,kao što to osjećamo i sada.
Naše biće pulsira, u njemu se naše duše udaljavaju i približavaju i kad dođe trenutak nabijen energijom privlačnosti, spoje se i tako bitišu skupa.
Svjesna si toga isto kao i ja. Mi smo neuništivi, šta god da se dogodi.
Kad to prihvatiš kao što to shvataš, tvog straha će nestati kao što je nestalo i mog koji me je u samom početku blokirao sve dok nisam vidio tvoje oči i kroz njih tvoju dušu predivnu. Neću ti govoriti kako da se ponašaš, neću ti govoriti šta da radiš jer ti i sama znaš sve to. To će samo doći onog trenutka kad uvidiš da drugačije ne može biti. Da li će ovozemljski problemi današnjice sve to odgoditi na duže vrijeme? Ko zna, možda. Ali u poređenju sa neograničenošću vremena, to je samo tren.

OKO – Miro Beribaka

Oko      Gotovo je, svi su već kupljeni, od prvog do poslednjeg meridijana, u cijelom krugu, samo tek poneko, u njedra, poluglasno, ispusti glasa, plašeći se Oka koje nas motri sa zelenog papira, papira kojemu se divimo, kojemu dahćemo, diveći se zidarima Novog Doba, doba u kojem će se znati, ko kosi, ko vodu … Настави са читањем “OKO – Miro Beribaka”

Oko

 

 

 Gotovo je,

svi su već kupljeni,

od prvog do poslednjeg meridijana,

u cijelom krugu,

samo tek poneko, u njedra, poluglasno,

ispusti glasa,

plašeći se Oka koje nas motri

sa zelenog papira,

papira kojemu se divimo,

kojemu dahćemo,

diveći se zidarima Novog Doba,

doba u kojem će se znati,

ko kosi, ko vodu nosi,

ko djecu pravi…

 

Da, i to,

da nam se soj pročisti

od nejakih, gladnih,

od prljavih,

od tuge, smijeha,

od onih koji osjećaju,

onih koji misle,

od onih koji ljube bližnjega svoga,

koji materino mlijeko

za života nose,

onih koji su gordi na svoga oca,

na krv i gene,

od onih kojima srca

ne biju u džepovima,

koji ne zaboravljaju da je srcu

mjesto u grudima.

 

Od nas, od nas samih koji se sjećamo,

da smo ikada imali grudi,

grudi k’o kamen,

da bili smo ljudi,

a sada smrvljeni, tek pijesak,

razasut okolo

zidareva faraonskog doma,

doma kojemu prozori nisu potrebni,

jer ima Oko…

 

Na samom vrhu je Oko,

Oko koje sve vidi,

Oko Svevideće,

Oko moćno i prijeteće,

Oko koje nas posmatra

dok pjevamo,

dok plačemo,

dok nuždimo…

 

A mi, antitijela puni,

ničega se ne bojimo,

živeći svoja nuždenja,

niti da se snuždimo,

zbog nerodjenih praunuka,

zbog predaka, barem!!!

 

(C) Miro Beribaka

BORE………..A.Mladenović

……BORE   Ne boraj se ruko mila teško mi te gledat’ tako nekada ti put sva bila ……k’o pozlata jutro svako. Nabiraš se. Zašto? Čemu? ubledela mi,  pucaš sama do juče prkosila si svemu ….sad, samo si sasušena slama. Ne boraj se čelo milo presela ti svaka bora prokleto joj, prosto bilo …..ovo srce što … Настави са читањем “BORE………..A.Mladenović”

……BORE

 

Ne boraj se ruko mila

teško mi te gledat’ tako

nekada ti put sva bila

……k’o pozlata jutro svako.

Nabiraš se. Zašto? Čemu?

ubledela mi,  pucaš sama

do juče prkosila si svemu

….sad, samo si sasušena slama.

Ne boraj se čelo milo

presela ti svaka bora

prokleto joj, prosto bilo

…..ovo srce što stariti mora.

Nabiraš se zbog života

preteško mi živet’ više

krasiše te jednom lepota

…sad o njoj se samo piše.

Ne boraj se jadna sliko

da si maska, varam sebe

znam.. još te ne skinu niko

u šta se pretvaram? U tebe?

Nabiraj se dok me bude

okrećem te – uinat staklu

i gledam brazde ove grude

…………..tražeći onu, davno promaklu.

Ulica-Gluščević Milan

Osećam glad za ulicom I kišom koja poji dlake jednog psa Koji zvezde noćas broji Ali kada pogledam kroz prozor Uplašim se tišine njegovih očiju I broju zvezda večeras na nebu… Osećam glad za ulicom I kišom koja pada na dlanove jednog dečaka Iz susednih zgrada Ali kad pogledam kroz prozor Uplasim se tišine njegovih … Настави са читањем “Ulica-Gluščević Milan”

Osećam glad za ulicom
I kišom koja poji dlake jednog psa
Koji zvezde noćas broji

Ali kada pogledam kroz prozor
Uplašim se tišine njegovih očiju
I broju zvezda večeras na nebu…

Osećam glad za ulicom
I kišom koja pada na dlanove jednog dečaka
Iz susednih zgrada

Ali kad pogledam kroz prozor
Uplasim se tišine njegovih očiju
I broju suza u njegovim rukama…

Nekada… -Gluščević Milan

Znam.Ćutaćemo. Hodnici su takvi. Znam.Gledaćemo. Ali tako stoje stvari: Putevima lasta, Između vetrova, Pod krošnjama hrasta… Na ulici pružam ruku, Kao ključ onog što beše. Dva prolaznika srešće se, Da vrata ponovo otvore…

Znam.Ćutaćemo.
Hodnici su takvi.
Znam.Gledaćemo.
Ali tako stoje stvari:

Putevima lasta,
Između vetrova,
Pod krošnjama hrasta…

Na ulici pružam ruku,
Kao ključ onog što beše.
Dva prolaznika srešće se,
Da vrata ponovo otvore…

Svitanje… Arsenije Lalatović

Svitanje… Sviće, jutro rudi… Trljam umorne oči… Bečim. Tvoja sjenka… Preliva se brijegom… Odavno te nema… Iz jutra u jutro budim se… Čujem bat tvojih koraka… Pomislim, da to si ti… U trenu zavaravam sebe… Pomislim – o Bože Iako znam da odavno te nema Volim varati sebe… Ti si moja tajna… O tajno moja… … Настави са читањем “Svitanje… Arsenije Lalatović”

Svitanje…

Sviće, jutro rudi…
Trljam umorne oči…
Bečim. Tvoja sjenka…
Preliva se brijegom…
Odavno te nema…
Iz jutra u jutro budim se…
Čujem bat tvojih koraka…
Pomislim, da to si ti…
U trenu zavaravam sebe…
Pomislim – o Bože
Iako znam da odavno te nema
Volim varati sebe…
Ti si moja tajna…
O tajno moja… Zašto?
Nadao sam se. Vjerovao…
Uspjećeš iščupati se iz čeljusti…
Ah nadanja, uzaludna…
Ah vjerovanja, uzaludna…
Sviće, jutro se budi…
Mirišeš na đurevak planinski…
Iako znam da odavno te nema…
Milion iskri u meni zaiskri…
Mislim doći ćeš… Kao nekada
Još samo jedan put… O Bože…
Krvniče, zašto uze.?..
O Bože, o…
Zašto?

ДОЂИТЕ ПТИЦЕ У МОЈ ЛУГ – Латинка Ђорђевић

                                               ДОЂИТЕ  ПТИЦЕ   У  МОЈ  ЛУГ                    Обраћам  се  смело,                  желим   да  одузмем                  све  што  је  бесправно                   дато.                    Лепи  тонови  на  туђој  струни,                  сребрни  сјај  на дну  реке,                  наранџасте  шуме,                 мирисне  гајеве  далеке.                    Дани  су  изморени                  цвркутом  … Настави са читањем “ДОЂИТЕ ПТИЦЕ У МОЈ ЛУГ – Латинка Ђорђевић”

                   Scannen0001

 

 

 

 

 

                  ДОЂИТЕ  ПТИЦЕ   У  МОЈ  ЛУГ

 

                 Обраћам  се  смело,

                 желим   да  одузмем

                 све  што  је  бесправно 

                 дато.

 

                 Лепи  тонови  на  туђој  струни,

                 сребрни  сјај  на дну  реке,

                 наранџасте  шуме,

                мирисне  гајеве  далеке.

 

                 Дани  су  изморени

                 цвркутом  што  буђаше

                 осећај   лош,

                 потрошени  на  дугогодишње

                 праштање   и  лажне  мирисе.

 

                 Зато  дођите  у  мој   луг,

                 чекам   раширених  руку

                да  слетите   на  мој  длан,

                 пружим  чаробно  зрно

                 неистрошене  бистрине

                живота   као  дан.

MAJKA HRABROST……A.Mladenović

MAJKA HRABROST   Strašljivcu je mrsko komandantom biti Svih svojijeh snaga, oružja i moći Kukavičkim begom on se mora kriti Gubeći i  bitke, koje, tek će doći. I plače mu majka koje se odrek’o U njemu su geni njeni izbrisani Slabiću je teško da postane neko K’o mišu u rupi prolaze mu dani. Zar postade … Настави са читањем “MAJKA HRABROST……A.Mladenović”

MAJKA HRABROST

 

Strašljivcu je mrsko komandantom biti

Svih svojijeh snaga, oružja i moći

Kukavičkim begom on se mora kriti

Gubeći i  bitke, koje, tek će doći.

I plače mu majka koje se odrek’o

U njemu su geni njeni izbrisani

Slabiću je teško da postane neko

K’o mišu u rupi prolaze mu dani.

Zar postade meso za svetovne zveri

Tek pukim rođenjem il’ u stare dane

To ne menja stanje,preteške mu dveri

Od hrabrosti kule, davno zazidane.

Strašljivac će nemo svedočiti sebi

Sve poraze majke hrabrosti u dusi

Kukavički, jednom, možda i  u tebi

poslednji će bedem i pesmi da sruši.

 

 

STIH DANA I PESMA NEDELJE DECEMBAR 2009-Bogdanka Rakić

PESMA NEDELJE DECEMBAR 2009 SNIVANJE – Angelina Radulović ZORA – Lepa Simić SAN – Svetlana Biorac-Matić A MOGLO JE BOLJE – Danja Đokić STIH DANA DECEMBAR – Bira Bogdanka Rakić PESMA NEDELJE SNIVANJE-Angelina Radulović Šta smo mi? Parče paučine preko trnja razapeto vreli talas ne zapljuskuje ni obale ni obrise, rasplinut i prezreo poljubac još … Настави са читањем “STIH DANA I PESMA NEDELJE DECEMBAR 2009-Bogdanka Rakić”

PESMA NEDELJE DECEMBAR 2009

  • SNIVANJE – Angelina Radulović
  • ZORA – Lepa Simić
  • SAN – Svetlana Biorac-Matić
  • A MOGLO JE BOLJE – Danja Đokić

STIH DANA DECEMBAR – Bira Bogdanka Rakić

PESMA NEDELJE

SNIVANJE-Angelina Radulović

Šta smo mi?

Parče paučine preko trnja razapeto
vreli talas
ne zapljuskuje ni obale ni obrise,
rasplinut i prezreo
poljubac još nerođen.

San usnili
omeđen nebom
pod krošnjom skriveni
u hladu Evine jabuke spoznaje
i čežnja
i srce nara
raspuknuto i zrelo
da ti se preda.

S kakvim pravom tražiš
meku podatnost
od mene
od mojih bedara
nebranjenih?

Dovuci kofer prošlosti
pa istresi sve strepnje, strahove
večeri bez avaza
noći bez dodira
sumnje hladnog kreveta
jutrenja meka.

Skini se
Hoću te razgolićenog
samo tako i nikako.
Iz ljušture u ljušturu, kakav je to pad
ako na tvrdi oklop dočekaš se
netaknut.

To što osmehom kupuješ aplauze
gomile namamljenih tužnih
rasplodnih žena
meni ništa ne znači.

To što umilnim kombinacijama slova
činiš čuda opipljivim
meni ništa ne znači.

Ni što vodiš ljubav očima,
preko stola
žvaćući reči prazne
dodirujući kolena drugih
mazeći podatno slike u glavi
dok me skidaš s kraja na kraj sobe
meni ništa me znači.

Što oreš po tuđim međama
a svoju njivu čuvaš u korovu
mene ne privlači.

Poljubi me ako smeš
ti besprekorni šarlatanu
Arlekine
pajacu
udahnuću tvoj miris iz neba
iz kiše
iz prazne čaše na stolu
sa ogledala na kojem si pisao
po dahu slatkorečja.

Uroniću u tvoje prste,
ispod grudnog koša
da vidim šta tu u stvari stanuje
i za koga pleteš mrežu,
u čija bih nedra da skočim.

Izađi iz ilegale
ne preti uludo
ludo,
ne prosipaj šarm na pogrešne dame
ne osipaj bisere k’o dane
što ti prolete kroz prste
i raspu se pepelom
iz ničeg u svašta
što se izroditi može.

Zaklopi te kofere
krcate iluzijama
da u meni želiš čoveka
da sam bolja od nje
da sam podatna i meka.
Patiš što po meni ne putuješ
samo jer sam daleka.

30.12.2009.

JASNO KAO DAN-Danja Đokić

reći ćeš mi
anđeli su noćas
imali izraz tvoga lica
oči i kosu
(njihova bijahu samo krila)
stisnuti me jako, reći

kako me čuvaš
koliko me trebaš
(samo su ruke znale
dok su mirovale
u tvome naručju

i ptice nisu
prestajale pjevati)

29.12.2009.

ŽEĐ-Vida Nenadić

Od tog žednog dana
i žednog kalemegdanskog leta,
gasili smo žeđ samo usnama.
Sad  smo opet mnogo žedni
na dva daleka kraja sveta.
Žedni smo godinama.

U ime svih žednih dana,
žednih leta i zlatnog sunca,
u ime globalne žedne klime,
i u tvoje ime a i zbog sebe,
žedna te lepote gašenja žeđi
ja ću opet nazdraviti tebi.

29.12.2009.

SNIVANJE-Angelina Radulović

Izađi iz ilegale
ne preti uludo
ludo,
ne prosipaj šarm na pogrešne dame
ne osipaj bisere k’o dane
što ti prolete kroz prste
i raspu se pepelom
iz ničeg u svašta
što se izroditi može.

Zaklopi te kofere
krcate iluzijama
da u meni želiš čoveka
da sam bolja od nje
da sam podatna i meka.
Patiš što po meni ne putuješ
samo jer sam daleka.

27.12.2009.

ZALUD ČOVEČIJA-Svetlana Poljak

Okadim li dušom
zalud čovečiju,
plakaće i čovek i duša,
gubicu da dam
da dobijem snagu,
snažiću da znam
da se oprem vragu,

Okadim li dušom
zalud čovečiju,
poznavaću se u nesalomivom
tragu neopiranja!

26.12.2009.

MESEČINA-Ljubodrag Obradović

a svetli …
ljubav u sećanju
sreća u izgledima…

ipak svetli…
ispod oblaka
i svest i svetove
obasjava od stihova
mesečina

25.12.2009.

ŠTO TE NEMA-Slobodan Ivanović

U krevet svoj
Ko u grob legnem
Pokrovom se pokrijem
I svu noć
Drhtim u nadi
Da me jutro novo
Pronaći neće
I kazniti
Novim danom
Koji umesto tebe
Pesmu obećava
„što te nema“

Ni novo veče
Sem pesme
Ne nudi ništa.
Da mi je makar
Dovoljno dima
I ljutine
Dovoljno.

24.12.2009.

БЉЕСАК БОЈЕ НА ПЛАТНУ И НА СНЕГУ-Драгослава Гуњић

Светло пронађе нова кућишта
Црвена се у жутој стисла
Сјај се низ слике слива
зенице сасвим опијене
у кући свеучилишта
боје, лепоте и смисла

23.12.2009.

UGAŠENA LJUBAV-Sava Ilić

Сврати понекад у моје снове,
пробуди машту успавану,
додај ведрије боје животу
да бих се радовао новоме дану.

Унеси светла у мрачне мисли,
из душе отерај навикле туге,
не желим више пркосити срећи
љубећи безвољно жене друге.

Ја немам више плама у себи,
распламсај давно утињали жар,
не дај да остане у души мојој
само сиви пепео и гар.

У теби видим животну радост,
лелујаш у мени ко на ветру трава,
докажи давно учмалој ми души
да човек не сања само док спава.

PESMA NEDELJE:

ZORA-Lepa Simić

Ljubavi,
napukla zora
svanjava…
Još malo pa će
da izgreje sunce…

Na tople grudi
grejem lice.
Srce ti kuca
po celom telu.

A n đ e l e…
U tebi se zatvaram!

Od maja do decembra
od decembra do maja
bićeš mi
duša duše moje,
biću ti
reka reke tvoje…

Ljubav je opravdanje svega.

22.12.2009.

I KLAUNI PLAČU,ZAR NE?-Davor Slavnić

Svikao sam ja na zimu,
nemir duše,
srca plimu,
hajde zagrli me,
nešto slaži,
kad me gorka čežnja
traži.

Sa mnom samo pjesma
spava,
dah po staklu stih svoj
piše,
umro sam ti ja odavno,
mene nema,
nema više.

21.12.2009.

HOĆU SNEŠKO BITI-Lela Stojanović

Kažem deci,

– Hoću Sneško i ja biti,

a oni mi kažu

– Neće ti se želja ostvariti.

Jer Sneško je od snega,

zima ga ne brine

ako šal nema

i rukavice skine,

kapa nije njemu

obaveza važna,

a dugmeta na kaputu

sva su samo lažna.

Sa severa hladna

potiče to čudo

i sa njim se deca

zabavljaju ludo.

A ti bi u toplom

i kraj neke peći

ali od toplote

Snečko će pobeći.

Pesma je iz knjige za decu “ Zeleni oblak“

20.12.2009.

KOLAŽ-Božo Popadić-Aktus

Usnio sam potom
u mislima nošen
na predivna mjesta
gdje očaran bijah
sa tvojom ljepotom.
U ustima okus
gorkoslatke sreće
dok sa tvoga tijela
znojno tijelo moje
upijaše slasti,
kraj plamena svijeće.

19.12.2009.

ZORA-Lepa Simić

Ljubavi,
napukla zora
svanjava…
Još malo pa će
da izgreje sunce…

Na tople grudi
grejem lice.
Srce ti kuca
po celom telu.

A n đ e l e…
U tebi se zatvaram!

Od maja do decembra
od decembra do maja
bićeš mi
duša duše moje,
biću ti
reka reke tvoje…

Ljubav je opravdanje svega.

18.12.09

17.12.09

NEDOHVATNA

razgledam tvoje oči
kao galeriju savremene umetnosti
dok vodimo ljubav
u voćnjaku tvog oca

čelična instalacija
u cvetu šljive

podne je
u datumu koji više ne vredi
na izmešanim geografskim širinama

ti si kao šljiva slatka
što plavi na vrhu drveta
nedohvatna
iza bodljikave žice

Spasoje Ž. Milovanović


16.12.09

PESMA NEDELJE

SAN-Svetlana Biorac-Matić

Raspukli nar u ruci devojke,
i dve tri kapi na usnama,
vetar se sakrio u njenoj kosi,
niz gola bedra
morska pena
traži svoj put.
mirišu narandže,
školjke šapuću
njenim uzdahom-
more joj oči preliva.

Pod košuljom joj

Pred njena, bosa, stopala
gase se zvezde padalice,
i drhti Neptun pod talasom
dok mornar sanja mirnu luku.

SvetlanaBioracMatic08

15.12.2009.

VARLJIVI NOVEMBAR-Miljojko Milojević

Još vatreni neven cvati,
još mi bokor ruža miri,
još me strasna čežnja prati,
još mi nada srce širi:

da novembar ne izmiče,
da u meni žive varke, bajke, priče:
da je svet ko cvet lep!
MiljojkoMilojevicKS09

14.12.2009.

LJUBAV DAJEM-Jovan Mihajilo

Ljubav dajem ljubo moja
srce bolno srce moje
Dinarim se bez dinara
Kuću pravim kućo moja

Nešto sedim glavo seda
Suze teku suze moje
Snove snivam ti u njima
Dal će život još da traje

Moj živote
Istrjaću života mi
Saputnica u vremenu
bezvremena.

JovanMihaijiloAdrovac09

13.12.2009.

?-Aleksandar Ilić

I da li si shvatio da patnja i bol šire dušu i vidike?

Da je sve to što se sa tobom dešava tvorčevo delo?

Da li si naizad obrnuo levak i napred koraknuo smelo?

12.12.2009.

CIKLUS-Nevena Ugrenović-Iskrica

Uslišite želje malobrojnih što gutaju prezir
nevinim očima razbuktani,
pomamite misli nek se roje za želje potajne
otuđenih srca zadojene.

NevenaUgrenovic09Splav

11.12.2009.

STIHIJA-Gordana Knežević

uzmiče mi pesma u rebra
kolebljiva
sakata
milošću nenadarena
u zamagljenom vazduhu
moje izgnanstvo
prenose u pozlaćenom kovčegu

vaskrsavam
s malo strpljenja
u kamenjaru ravnog horizonta
usplamtela stihija
ponela mi dar govora
šapatom

ostacima ispljunutog taloga
lepim mirise rezbarenog drveta
spremna da prestravim
razuverim
razgolitim
ovo vreme u vremenu
koje me je prevazišlo

lomom prstiju stvaram melodiju
kosti će slušati..
gordanaknezevicsupes2

10.12.2009.

SAN-Svetlana Biorac-Matić

Raspukli nar u ruci devojke,
i dve tri kapi na usnama,
vetar se sakrio u njenoj kosi,
niz gola bedra
morska pena
traži svoj put.
mirišu narandže,
školjke šapuću
njenim uzdahom-
more joj oči preliva.

Pod košuljom joj

Pred njena, bosa, stopala
gase se zvezde padalice,
i drhti Neptun pod talasom
dok mornar sanja mirnu luku.

SvetlanaBioracMatic08

09.12.2009.

SRCE LOSOSA-Aleksandra Mladenović

Zaglibljen u ljubav predaje se činu,

rasplamsane vode vapajima muti,

u poslednjoj kapi kad drhtaji minu

polaže svoj život, prkoseći smrti.

AleksandraMladenovic

08.12.2009.

LJUBAV JE TVOJE IME-Mirjana Lukić-Ćalić

Volim,
kad´uroniš pogled u moje oči
pre nego me strasno poljubiš,
upleteš ruke u dugu kosu
a onda od želje zadrhtiš.
MirjanaLukicBlog

PESMA NEDELJE

A MOGLO JE BOLJE-Danja Đokić

ime neke buduće možebitnosti
Razriješi me grijeha učinjenih
U nerazumnom preispitivanju sebe
Utisnute među tvojim srčanim komorama,
Izgubljene podno gustih trepavica,
Ogrnute toplinom blaženog udisaja,
Na oba lista plućne maramice.

Kad pripališ nervozno sljedeću cigaretu
Otpuhni me nemarno u oblaku dima,
Možda ti bude lakše, možda prihvatiš spoznaju
Da ne traje, dok je samo hladno, nijedna zima,
Da i ona svoje uspone i padove ima,
A vrijeme donosi i odnosi neovisno o osjećanjima
I obilježenim godišnjim dobima.

Imao si me dodirljivu na puškomet
A nije ti bilo zapisano da me posjeduješ
U onih dvadesetčetiri sata trajanja
Između jauka strasti i vriska tugovanja
I sve zbog vlakova koji nemilosrdno
Odvoze ono najdraže, a nesuđeno
Ostavljajući gorak okus pomiješan sa
Zadahom zaboravljenih perona ispraćanja
Vraćat ću ti se uvijek u snove, kao prokletstvo
Onog jedinog susreta na pristaništima nada
Kad si preuzeo moj pogled kao svjetionik
I prihvatio ruku što te zaštitila od pada.

Cvilit će otpisani zupčanici životnih liftova
U klaustrofobičnom naletu srčanih odjeka,
A ja ću se rasprostrti pred tobom, ni crna ni bijela,
Očekujući zadnje pomazanje, prije održanog opijela.
Nije nam se htjelo, sreli smo se u nevrijeme
I sad okajavamo sva pogrešno učinjena djela.

Prezimit ćemo jedno drugom u sjećanju
Sklupčani na sofama imaginarnih hostela.
Začahureni  trajati jedno drugom u samovanju
Jer mi zapravo i jesmo jedno, podijeljeno u dva tijela,
Osuđeni na proporcionalna razmimoilaženja
U skladu sa suprotnim polovima emocija.
danjadjokic1

07.12.2009.

MAJKA-Milisav Đurić

За своје чедо живи и дише,
облачно небо ведријем прави,
извор живота, свјетлост дана,
богиња среће и љубави,
Мајка!

MilisavDjurc2009druga

06.12.2009.

NEMERLJIVO VRIJEME-Božo Popadić Aktus

Ti,
kao svjetlosti zrak,
minu kraj mene.

Na krajputašu
sjede dvije sjene,
bezoblične,
ali su nama slične.

Da li je vrijeme
mjerljivo,
ovo u meni?

Ko da je prošlo
godina sto,
a tek je sedmica par,
od kada se skrivaš
u sjeni.
BozoPopadic08in

05.12.2009.

DINA USPOMENA-Ljubica Vukov Davčik

Kilometri i
Kilometri
Puste nizije
Pokošene vetrom
Odnose
Moje misli
Nanešene
Dinom
Uspomena
Satkanu atomima
Ljubavi
U torbi života

LjubicaVukovMatic

04.12.2009.

KRIK-Miroslav Stoilković

Nek’ me vrate Vaše oči,
da ljuljam se i zvezde gledam,
da nam svetlost život toči,
da se nikada ne predam…

Tada znaću- vec prevaren,
kud skretoše oči moje,
u djavolji kaput šaren,
što mu boje razne duše poje.

Svoju glavu neću spustiti
jer dole se vremenu robuje,
oči u zvezde, u Vas ću upreti
da duša večnost obuje…

03.12.2009.

ČOVEK OD SNA-Nevena Ugrenović-Iskrica

Soko u mojim pesmama
poezija u mojim grudima
dan koji nikad ne prolazi
sunce što večito izlazi
ti si čovek satkan od mojih snova
i znam te samo dok sanjam
nadnjem se pokrijem
i potajno za tobom tragam.

NevenaUgrenovic09Splav

02.12.2009.

ZEMLJA JE MEĐUNOŽJE SVEMIRA-Danja Đokić

Ne moraš se opravdavati,
Odabrala sam te grješnog
Samoj sebi na sliku i priliku.

I sad oboje grješni griješimo
I ispravno se ispravljamo

Istinskom Iskrenošću
Steriliziramo.

Grješne misli,
Bludna predvečerja,

Jutarnja otrježnjenja
Na čelo previjamo.

U bolničkim hodnicima
Nude ozdravljenje
Na pomoćnim krevetima,
Ako nas i budu htjeli zadržali
Zbog akutne upale grješnosti
To se kod kuće uspješno liječi.

U prolazu, ako se
O tebe očešem,
Nosit ćeš na duši
Jedini poročni
Dio mene

Istočni grijeh
Moj usud žene.
danjadjokic1

01.12.2009.

SVUD TE IMA – Milisav Đurić

U oku ti moje nebo,
miris breskve na grudima,
na usnama zrela trešnja,
oko mene
svud te ima!
unbenanntba