prvo sam osetila kako mi je
mrak
………..u očima
zatim je počelo tiho
……….svitanje
i najednom
svetlost – nepojmljiva
i?
šta sam videla?
šta?
apsolutno
ništa –
nisam znala da sam miš
najsleplji
– tamo moja
kamin(n)gs
Добродошли!
prvo sam osetila kako mi je mrak ………..u očima zatim je počelo tiho ……….svitanje i najednom svetlost – nepojmljiva i? šta sam videla? šta? apsolutno ništa – nisam znala da sam miš najsleplji – tamo moja kamin(n)gs
prvo sam osetila kako mi je
mrak
………..u očima
zatim je počelo tiho
……….svitanje
i najednom
svetlost – nepojmljiva
i?
šta sam videla?
šta?
apsolutno
ništa –
nisam znala da sam miš
najsleplji
– tamo moja
kamin(n)gs
1 grešim grešim vejavica ili kiša mislim mislim smkava se ili sviće okrećem list ili glavu ma nije mi botno nešto se dešava, da to je jedino što razumem dovoljno je dovoljno najvažnije je dobaciti svesti – na mestu voljno – kamin(n)gs . 2 pretpostavljam da neće biti kraja ni svet(a) … Настави са читањем “CIKLUS – DECEMBAR II – Marina Adamović”
1
grešim
grešim
vejavica ili kiša
mislim
mislim
smkava se ili sviće
okrećem list
ili glavu
ma
nije mi botno
nešto se dešava, da
to je jedino što razumem
dovoljno je
dovoljno
najvažnije je dobaciti svesti
– na mestu voljno –
kamin(n)gs
.
2
pretpostavljam da neće biti kraja
ni svet(a)
ni
o
ni
ka
da
pretpo
stavljam
da ne
će
biti
da – da – da
ničega
što bi dokazalo
nepostojanje
minimalističkog minimalizma
–
osim postojanog pepela
bez čulnih bravura
kamin(n)gs
.
3
već nekoliko minuta ne pokreću se kazaljke
odbrojavam tačno koliko
dakle
meni sat
uopšte i ne treba
i stablo označava kako ga vreme
upravlja u sebi potrebnim smerovima
već je ponoć
i to mi je jasno
naravno
srce je pratilo ritam
i
uslišilo molbe
starih predanja
–
nestati u snu … tik
lepšega nema….tak
otkucaj bila
i
kraj
pokop sata i kapaka
dah motri na smrt
kamin(n)gs
5
živeti znači –
s
a
m
o
-biti živ
ništa više
filozofi
ništa više
a umreti
to je
već
sveobuhvatije
iako sam živa
tvrdim da sam mrtva
jer među mrtve
ubaci me živalj
ako apostrofirate moju tvrdnju
jao vam ga
jao
živite i uživajte
ja ću skoro odlučiti
ko sam
–
Dedal ili Ikar
kamin(n)gs
.
6
problem se pojavio
ne iznenada
ne iz ne nadâ
ne iz ne na da
problem se svalio
ne
ili
da
sve mu je jedno
jvio je da nije rešiv
problem se pojavio
a
meni je glava pro-bijena
je-jeste-pro-blemi-
ma-šta ću sa-da?
maštaćuda
kamin(n)gs
.
7
rasla sam
rasla
i
prerasla
pod istim imenom
i
opisom
univerzalnosti
koga sam to
onda
nadmašila
ako sam jedinstvena
vratite mi ono doba
onu kosu
osećanja
vratite mi mene
samu si sebe progutala
sažvakala
i
pljunuta ti
koprcaš se
u
svojim
vijugama
*
nema ti izlaska
odzvanja kvazipoeta
ne
ma
kamin(n)gs
.
8
danima
niti jedem, niti pijem
ne spavam i ne udaljavam se
od mesta gde započeh
duboko promišljanje
– u čemu je smisao života
došla sam do izuzetnog zaključka
smisao je u
tome i tome
takoreći
ni u (ili ne-)čemu
ili još preciznije
– nebo je iznad
– tlo je pod
– a život je
međutim
među
tim
kratkotrajno-večnim
i (ovo ističem)
multiambivalentnim
-pihhh-
kamin(n)gs
.
CIKLUS – DECEMBAR II
9
sreli smo se na putu do
groblja
pričali o poeziji
koju je
pokojnik
pisao
sad srećem drugaga
na putu
s groblja
pričamo o poeziji
uopšteno
mrtvi su svi pesnici
i više ni s kim ne pričam
možda sam i ja mrtva
čujem nekog
pominje me
————–
verovatno
————–
stih stiže
iz
nad
kamin(n)gs
.
10
neprekidno pišem
evo ruke, glave
neba –
ono prati sve
najednom tama
ne mogu da verujem
nema glave
ruke
neba nad tomovima
*
da l’ sam
stvarno
pisala
il’ se univerzum igra
postojanjem ničega
kamin(n)gs
.
11
nije mi jasno šta je to – dan
koji je taman
previše siv
zapravo modar
ne!
koji je crn
nije mi jasno šta je to dan
nije mi jasno da li je dan
nije mi jasno TO
tamno-sivo-
mo-
dro-crno-
tam-si-mo-cr
ta-si-mo-
crrr
nije mi ja-
sno
nô …..je-
dan
nije….
dan
– jasno
nije
i?
kamin(n)gs
.
12
kako narediti živima da
ostave mrtve na miru ?
oni žele ostati
tamo gde jesu –
pametna nisam
a mžda – da
skočiću s vrha najviše planine
ili u najdublji deo okeana
a šta
ako me izvuku?
skočiću u lomaču – pa
mogu i to
ne,
ni to ne bih …
moj pepeo želi samoću
da li je moguće
da su mrtvi
u
nepogodnijem
položaju
od živih
–
nezavisno od spokojne horizontale?
da li ?
kamin(n)gs
P.S. ne prilazi !
Svi su gledali i prstom upirali u ključaonicu a unutra nikog tada sam ugledala sebe kako virim i prstom dozivam sebe ali gde? izvini, ja šakama pomažem Suncu da prokrči stazu do Istoka kometa čeka – da, da, da biće me kamin(n)gs
Jednog su dana došli po mene a trudila sam se oduvek i sada se trudim… došli su i poveli me bez reči bez objašnjenja a ja nevina kap najtamnijih vena nisam ni zapakala ne samo sam shvatila da nisam tamo gde me je embrion uneo jednoga dana videh sebe na pustom predelu van horizonta svega … Настави са читањем “1.septembar 2012/ II 84 © —- Marina Adamović”
Jednog su dana došli po mene
a trudila sam se
oduvek
i sada se trudim…
došli su i
poveli me
bez reči
bez objašnjenja
kamin(n)gs
Neverovatno je šta se desilo tog dana, tačno u ponoć Da li bi iko mogao ma šta da pretpostavi? (Osim mene i opsesije) Još uvek zadrhtim kada pomislim na to… Kako je dan odvejavao sa bora, ja sam grozničavije plakala! Rekli su mi, unapred, mnogi – biće tu Svega i Svačega, Pokušaj da imaš raširene … Настави са читањем “Praznina — Marina Adamović”
Neverovatno je šta se desilo tog dana, tačno u ponoć
Da li bi iko mogao ma šta da pretpostavi?
(Osim mene i opsesije)
Još uvek zadrhtim kada pomislim na to…
Kako je dan odvejavao sa bora, ja sam grozničavije plakala!
Rekli su mi, unapred, mnogi – biće tu Svega i Svačega,
Pokušaj da imaš raširene oči i punu čašu vode, odmah pored glave..
Ali,
Dok je ponoć otkucavala, ja sam upala nadohvat Svemu,
pa sam vrisnula tako glasno da mi opne još uvek odzvanjaju i klepeću…
Čula sam pucanj, uzvike… kroz draperije videla munje stravičnih boja!
Osetila sam ubod negde … tu … ili… ovde..
.
U otpusnoj listi piše da sam tada izjavila:
„Novu Godinu treba zakonom zabraniti
U
I
—– pokraj
Ludnice
Gde ste me smestili
Pre dolaska Deda Mraza!“
(Koji je bez milosti, lagano,
Jednim dahom pogasio sveće…
A moje misli pregazio
U pustinji Mlečnog puta)
kamin(n)gs
NADA Sa svoda svih početaka niče novi kraj. Jedina mi je uteha pesnički opijat- opijam se neprestano teturam i gnjurim, I ako zaplačem krene sve iz osnova pesničkog žara Ima li nade da zakrpim vene? Ima li uopšte neke nade? . Ima. Eho ustostručeno odzvanja: nema…ne….ma…nema….ne….
Dok sam bila živa čaršav mi je bio od Kamija, navlaka od Dostojevskog, Kafkina jastučnica.. a sad su se vid i psiha upokojili, pa mi je i prvo slovo imena Hesea, Egziperija previše tvrdo …. samo otkucavam ono što je ostalo od prejake reči i znam, Branko ubiće me u celosti mada tako sve dobija … Настави са читањем “Tada-sada — Marina Adamović”
čaršav mi je bio od Kamija, navlaka
od Dostojevskog, Kafkina jastučnica..
a sad su se vid i psiha upokojili,
pa mi je i prvo slovo
imena Hesea, Egziperija previše tvrdo
…. samo otkucavam ono
što je ostalo od prejake reči i
znam, Branko
mada tako
sve dobija na smislu
kamin(n)gs
Olujna tišina erupcija misli na mentalnom bojnom polju “ja” i alter ja histerija probija zvučni zid i upušta se u lični okršaj ćutke sam se unela u bojni poklič postrojila reči za opštu paljbu izdah naređenje (pesmama?) okrenuh se sebi (strastima?) i tek tada sahvatih da sam niko ko pokušava da bude “ja” drugo … Настави са читањем “Ja sam…. — Marina Adamović”
Olujna tišina
erupcija misli
na mentalnom bojnom polju
“ja” i alter ja
histerija probija zvučni zid
i upušta se u lični okršaj
ćutke sam se unela u bojni poklič
postrojila reči za opštu paljbu
izdah naređenje (pesmama?)
okrenuh se sebi (strastima?)
i
tek tada sahvatih
da sam
niko ko
pokušava da bude “ja”
drugo ime ništa
………….. vi
………….. la
kamin(n)gs
——————— Znam da čekate moju smrt da biste uzdahnuli “eh, sećam se šta je i koliko dugo pisala…” Ne! Iz buđi ću odskočiti i ređati reč do reči bez ikakvog značenja E, tome se vedra nadam- izvrnuti svet i istresti hrpu misli u ritmu poezije tame dobo jutro noći laku noć sunčeva prediljo; O, pastelna … Настави са читањем “Poetski sastanak — Marina Adamović”
———————
Znam da čekate moju smrt
da biste uzdahnuli
“eh, sećam se šta je
i koliko dugo pisala…”
Ne! Iz buđi ću odskočiti
i ređati reč do reči bez ikakvog značenja
E, tome se vedra nadam-
izvrnuti svet i
istresti hrpu misli
u ritmu poezije tame
dobo jutro
noći
laku noć
sunčeva prediljo;
O, pastelna humko
nebeska kraljice
kamin(n)gs
nema razlike između noći i dana ako zaključaš vrata zatvoriš prozore svoju hranu saspeš psu zgrčiš se u kutku sobe i pišeš pesmu . dâ da ne zaboravim neprimetno udiši (sačuvaćeš kičmeni mišić) a izdah će se sažeti i sam po sebi (ne)ponoviti kamon(n)gs
nema razlike između noći i dana
ako
zaključaš vrata
zatvoriš prozore
svoju hranu saspeš psu
zgrčiš se u kutku sobe
i pišeš pesmu
.
dâ
da ne zaboravim
neprimetno udiši
(sačuvaćeš kičmeni mišić)
a
izdah će se sažeti
i sam po sebi (ne)ponoviti
kamon(n)gs