CIKLUS – JANUAR 2013. 59 — Marina Adamović

prvo sam osetila kako mi je mrak ………..u očima zatim je počelo tiho ……….svitanje i najednom svetlost – nepojmljiva i? šta sam videla? šta? apsolutno ništa – nisam znala da sam miš najsleplji – tamo moja kamin(n)gs

prvo sam osetila kako mi je
mrak
………..u očima
zatim je počelo tiho
……….svitanje
i najednom
svetlost – nepojmljiva
i?
šta sam videla?
šta?
apsolutno
ništa –
nisam znala da sam miš
najsleplji
– tamo moja

kamin(n)gs

CIKLUS – DECEMBAR II – Marina Adamović

1   grešim grešim vejavica ili kiša mislim mislim smkava se ili sviće okrećem list ili glavu ma nije mi botno nešto se dešava, da to je jedino što razumem dovoljno je dovoljno najvažnije je dobaciti svesti – na mestu voljno –   kamin(n)gs .   2   pretpostavljam da neće biti kraja ni svet(a) … Настави са читањем “CIKLUS – DECEMBAR II – Marina Adamović”


1

 

grešim

grešim

vejavica ili kiša

mislim

mislim

smkava se ili sviće

okrećem list

ili glavu

ma

nije mi botno

nešto se dešava, da

to je jedino što razumem

dovoljno je

dovoljno

najvažnije je dobaciti svesti

– na mestu voljno –

 

kamin(n)gs

.

 

2

 

pretpostavljam da neće biti kraja

ni svet(a)

ni

o

ni

ka

 

da

pretpo

stavljam

da ne

će

biti

da – da – da

ničega

što bi dokazalo

nepostojanje

minimalističkog minimalizma

–

osim postojanog pepela

bez čulnih bravura

 

kamin(n)gs

.

 

3

 

već nekoliko minuta ne pokreću se kazaljke

odbrojavam tačno koliko

dakle

meni sat

uopšte i ne treba

i stablo označava kako ga vreme

upravlja u sebi potrebnim smerovima

već je ponoć

i to mi je jasno

naravno

srce je pratilo ritam

i

uslišilo molbe

starih predanja

–

nestati u snu … tik

lepšega nema….tak

otkucaj bila

i

kraj

pokop sata i kapaka

dah motri na smrt

 

kamin(n)gs

 

 

5

 

živeti znači –

s

a

m

o

-biti živ

ništa više

filozofi

ništa više

a umreti

to je

već

sveobuhvatije

iako sam živa

tvrdim da sam mrtva

jer među mrtve

ubaci me živalj

ako apostrofirate moju tvrdnju

jao vam ga

jao

živite i uživajte

ja ću skoro odlučiti

ko sam

–

Dedal ili Ikar

 

kamin(n)gs

.

 

6

 

problem se pojavio

ne iznenada

ne iz ne nadâ

ne iz ne na da

problem se svalio

ne

 

ili

da

sve mu je jedno

jvio je da nije rešiv

problem se pojavio

a

meni je glava pro-bijena

je-jeste-pro-blemi-

ma-šta ću sa-da?

maštaćuda

 

kamin(n)gs

.

7

 

 

rasla sam

rasla

i

prerasla

pod istim imenom

i

opisom

univerzalnosti

koga sam to

onda

nadmašila

ako sam jedinstvena

vratite mi ono doba

onu kosu

osećanja

vratite mi mene

samu si sebe progutala

sažvakala

i

pljunuta ti

koprcaš se

u

svojim

vijugama

*

nema ti izlaska

odzvanja kvazipoeta

ne

ma

 

kamin(n)gs

.

 

8

 

danima

niti jedem, niti pijem

ne spavam i ne udaljavam se

od mesta gde započeh

duboko promišljanje

– u čemu je smisao života

došla sam do izuzetnog zaključka

smisao je u

tome i tome

takoreći

ni u (ili ne-)čemu

ili još preciznije

– nebo je iznad

– tlo je pod

– a život je

međutim

među

tim

kratkotrajno-večnim

i (ovo ističem)

multiambivalentnim

-pihhh-

 

kamin(n)gs

.

 

CIKLUS – DECEMBAR II

 

9

 

sreli smo se na putu do

groblja

pričali o poeziji

koju je

pokojnik

pisao

 

sad srećem drugaga

na putu

s groblja

pričamo o poeziji

uopšteno

mrtvi su svi pesnici

i više ni s kim ne pričam

možda sam i ja mrtva

čujem nekog

pominje me

————–

verovatno

————–

stih stiže

iz

nad

 

kamin(n)gs

.

 

10

 

neprekidno pišem

evo ruke, glave

neba –

ono prati sve

najednom tama

ne mogu da verujem

nema glave

ruke

neba nad tomovima

*

da l’ sam

stvarno

pisala

il’ se univerzum igra

postojanjem ničega

 

kamin(n)gs

.

11

 

nije mi jasno šta je to – dan

koji je taman

previše siv

zapravo modar

ne!

koji je crn

nije mi jasno šta je to dan

nije mi jasno da li je dan

nije mi jasno TO

tamno-sivo-

mo-

dro-crno-

tam-si-mo-cr

ta-si-mo-

crrr

nije mi ja-

sno

nô …..je-

dan

nije….

dan

– jasno

nije

i?

 

kamin(n)gs

.

 

12

 

kako narediti živima da

ostave mrtve na miru ?

oni žele ostati

tamo gde jesu –

pametna nisam

a mžda – da

skočiću s vrha najviše planine

ili u najdublji deo okeana

a šta

ako me izvuku?

skočiću u lomaču – pa

mogu i to

ne,

ni to ne bih …

moj pepeo želi samoću

da li je moguće

da su mrtvi

u

nepogodnijem

položaju

od živih

–

nezavisno od spokojne horizontale?

da li ?

 

kamin(n)gs

 

P.S. ne prilazi !

diklus – septembar 2012. 85 © — Marina Adamović

Svi su gledali i prstom upirali u ključaonicu a unutra nikog tada sam ugledala sebe kako virim i prstom dozivam sebe ali gde? izvini, ja šakama pomažem Suncu da prokrči stazu do Istoka kometa čeka – da, da, da biće me kamin(n)gs

Svi su gledali i prstom upirali

u ključaonicu

a unutra
nikog
tada sam ugledala sebe

kako virim
i prstom dozivam
sebe

ali gde?

izvini, ja
šakama pomažem Suncu
da prokrči stazu do Istoka
kometa čeka
– da, da, da

biće me

kamin(n)gs

1.septembar 2012/ II 84 © —- Marina Adamović

Jednog su dana došli po mene a trudila sam se oduvek i sada se trudim… došli su i poveli me bez reči bez objašnjenja a ja nevina kap najtamnijih vena nisam ni zapakala ne samo sam shvatila da nisam tamo gde me je embrion uneo jednoga dana videh sebe na pustom predelu van horizonta svega … Настави са читањем “1.septembar 2012/ II 84 © —- Marina Adamović”

Jednog su dana došli po mene
a trudila sam se
oduvek
i sada se trudim…
došli su i
poveli me
bez reči
bez objašnjenja

a ja
nevina kap najtamnijih vena
nisam ni zapakala
ne
samo sam shvatila da nisam tamo gde me je embrion
uneo
jednoga dana
videh sebe
na pustom predelu
van horizonta
svega se sećam, od samog početka
i trudim se još… ali – ko?
kap
ili
slika deteta s flašicom rasutog mleka –
majko?

kamin(n)gs

Praznina — Marina Adamović

Neverovatno je šta se desilo tog dana, tačno u ponoć Da li bi iko mogao ma šta da pretpostavi? (Osim mene i opsesije) Još uvek zadrhtim kada pomislim na to… Kako je dan odvejavao sa bora, ja sam grozničavije plakala! Rekli su mi, unapred, mnogi – biće tu Svega i Svačega, Pokušaj da imaš raširene … Настави са читањем “Praznina — Marina Adamović”

Neverovatno je šta se desilo tog dana, tačno u ponoć

Da li bi iko mogao ma šta da pretpostavi?

(Osim mene i opsesije)

Još uvek zadrhtim kada pomislim na to…

Kako je dan odvejavao sa bora, ja sam grozničavije plakala!

Rekli su mi, unapred, mnogi – biće tu Svega i Svačega,

Pokušaj da imaš raširene oči i punu čašu vode, odmah pored glave..

Ali,

Dok je ponoć otkucavala, ja sam upala nadohvat Svemu,

pa sam vrisnula tako glasno da mi opne još uvek odzvanjaju i klepeću…

Čula sam pucanj, uzvike… kroz draperije videla munje stravičnih boja!

Osetila sam ubod negde … tu … ili… ovde..

.

U otpusnoj listi piše da sam tada izjavila:

„Novu Godinu treba zakonom zabraniti

U

I

—– pokraj

Ludnice 

Gde ste me smestili

Pre dolaska Deda Mraza!“

(Koji je bez milosti, lagano,

Jednim dahom pogasio sveće…

A moje  misli pregazio

U pustinji  Mlečnog puta)

kamin(n)gs

marina…………

NADA Sa svoda svih početaka niče novi kraj. Jedina mi je uteha pesnički opijat- opijam se neprestano teturam i gnjurim, I ako zaplačem krene sve iz osnova pesničkog žara Ima li nade da zakrpim vene? Ima li uopšte neke nade? . Ima. Eho ustostručeno odzvanja: nema…ne….ma…nema….ne….

NADA

Sa svoda svih početaka
niče novi kraj.
Jedina mi je uteha
pesnički opijat-
opijam se neprestano
teturam i gnjurim,
I ako zaplačem
krene sve iz osnova pesničkog žara
Ima li nade da zakrpim vene?
Ima li uopšte neke nade?
.
Ima.
Eho ustostručeno odzvanja: nema…ne….ma…nema….ne….

Tada-sada — Marina Adamović

Dok sam bila živa čaršav mi je bio od Kamija, navlaka od Dostojevskog, Kafkina jastučnica.. a sad su se vid i psiha upokojili, pa mi je i prvo slovo imena Hesea, Egziperija previše tvrdo …. samo otkucavam ono što je ostalo od prejake reči i znam, Branko ubiće me u celosti mada tako sve dobija … Настави са читањем “Tada-sada — Marina Adamović”

Dok sam bila živa

čaršav mi je bio od Kamija, navlaka

od Dostojevskog, Kafkina jastučnica..

a sad su se vid i psiha upokojili,

pa mi je i prvo slovo

imena Hesea, Egziperija previše tvrdo

…. samo otkucavam ono

što je ostalo od prejake reči i

znam, Branko

ubiće me u celosti

mada tako

sve dobija na smislu

kamin(n)gs

Ja sam…. — Marina Adamović

Olujna tišina erupcija misli na mentalnom bojnom polju “ja” i alter ja histerija probija zvučni zid i upušta se u lični okršaj ćutke sam se unela u bojni poklič postrojila reči za opštu paljbu izdah naređenje (pesmama?) okrenuh se sebi (strastima?) i tek tada sahvatih da sam niko ko pokušava da bude “ja”   drugo … Настави са читањем “Ja sam…. — Marina Adamović”

Olujna tišina

erupcija misli

na mentalnom bojnom polju

“ja” i alter ja

histerija probija zvučni zid

i upušta se u lični okršaj

ćutke sam se unela u bojni poklič

postrojila reči za opštu paljbu

izdah naređenje (pesmama?)

okrenuh se sebi (strastima?)

i

tek tada sahvatih

da sam

niko ko

pokušava da bude “ja”

 

drugo ime ništa

………….. vi

………….. la

kamin(n)gs

Poetski sastanak — Marina Adamović

——————— Znam da čekate moju smrt da biste uzdahnuli “eh, sećam se šta je i koliko dugo pisala…” Ne! Iz buđi ću odskočiti i ređati reč do reči bez ikakvog značenja E, tome se vedra nadam- izvrnuti svet i istresti hrpu misli u ritmu poezije tame dobo jutro noći laku noć sunčeva prediljo; O, pastelna … Настави са читањем “Poetski sastanak — Marina Adamović”

———————

Znam da čekate moju smrt

da biste uzdahnuli

“eh, sećam se šta je

i koliko dugo pisala…”

Ne! Iz buđi ću odskočiti

i ređati reč do reči bez ikakvog značenja

E, tome se vedra nadam-

izvrnuti svet i

istresti hrpu misli

u ritmu poezije tame

dobo jutro

noći

laku noć

sunčeva prediljo;

O, pastelna humko

nebeska kraljice

kamin(n)gs

Uputstvo! — Marina Adamović

nema razlike između noći i dana ako zaključaš vrata zatvoriš prozore svoju hranu saspeš psu zgrčiš se u kutku sobe i pišeš pesmu . dâ da ne zaboravim neprimetno udiši (sačuvaćeš kičmeni mišić) a izdah će se sažeti i sam po sebi (ne)ponoviti kamon(n)gs

nema razlike između noći i dana

ako

zaključaš vrata

zatvoriš prozore

svoju hranu saspeš psu

zgrčiš se u kutku sobe

i pišeš pesmu

.

dâ

da ne zaboravim

neprimetno udiši

(sačuvaćeš kičmeni mišić)

a

izdah će se sažeti

i sam po sebi (ne)ponoviti

kamon(n)gs