DRAGA

Na proplanku tužne noći duge
cvrkut ptica najavljuje zoru
čovek stoji skamenjen od tuge
duša mu je davno na umoru

Brzo prođe tri godine dana
pa i više možda danak koji
još na duši ne zaceli rana
od kada se draga upokoji

Grob obasja svetlost lelujava
zračak sunca hladnu humku greje
sav proplanak likom obasjava
slika drage što se nemo smeje

Tužni čovek na kolena pade
u ruci mu buket belih ruža
nema cveće on kome da dade
zalud ruke sad nad humkom pruža

Pritise ga mrsko teško breme
tužne dane prestade da broji
samo čeka da iskaplje vreme
da se s dragom srećan upokoji.

autor

Jovica N. Đorđević
20.04.2024g.

AKO ODEM

Ako odem ne pitaj me gde ću
ne daj suzi da ti obraz kvasi
stegni srce poželi mi sreću
pusti ljubav neka se ugasi

Ako čuješ da mi dobro ide
moju sreću sa sobom podeli
nek me tvoje oči srećnog vide
mojoj sreći i ti se veseli

Ako čuješ da sam bolan pao
tugu moju sa sobom ne deli
pogrešne sam pute odabrao
nesrećan sam bio život celi

Kada jave da me nema više
rukom svojom ti upali sveću
neka plamen sećanje izbriše
na svu ljubav ina našu sreću.

autor
Jovica N. Đorđević
13.04.2024g.

PUTIR

Oprosti Bože, meni ne sudi
mesec joj osmeh u nedra skrio
utopih oči na njene grudi
buknu mi želja, grešan sam bio

I ništa mi ne bi od nje preče
ugledah sjajnu božansku vilu
kako joj greh sa usana teče
raskošne grudi, mekanu svilu

Htedoh da naspem u putir sveti
božansku rosu njenih bedara
nad njenim grud`ma zanavek bdeti
k`o verni sluga moćnog vladara

Prosu se rosa kad putir pade
o Bože sreće dal` negde ima
zalud mi snovi tvrđave grade
kada ih java grubo prožima.

autor
Jovica N. Đorđević

TUGA

Kada tuga u me` vidi druga
pravo lice licemerno skrije
kao siva beživotna duga
oko duše crne pipke svije

Pa me grli kao mlada žena
što pohotne uzdahe mi budi
mlada žena još ne poljubljena
čeka da je privijem na grudi

Dok joj pijem slatki nektar slasno
milujem je skoro svako veče
kasno shvatih da je već prekasno
kroz vene mi crni otrov teče

Znaš li tugo da ja neću dugo
nemoj u me` svoje gdezdo sviti
nađi sebi utočište drugo
jer ćeš sa mnom i ti tužna biti.

autor
Jovica N. Đorđević
30.03.2024g.

NEBO SLJEZAVIH BOJA

Pritislo nebo sljezavih boja
otrov iz usta krvniku teče
zalud iznikne istina koja
zlotvor joj odmah koren saseče

Blati me alkos, kockar i ludak
uličar bezbožnik naduveni
ime mi kalja pohotni budak
da grehe svoje pripiše meni

Izrod u crnom mulju se valja
od besa cvili, stenje, jauče
hoće da lice moje okalja
đavoljem mulju da me privuče

Osvetli nebo Bože nek blista
zvezdama obasjaj ovo veče
da istina sveta, jedina, čista
zanavek našim srcima teče.

autor
Jovica N. Đorđević

VREME SMRTI

Oslušni rode vreme je smrti
izdasmo Boga, zapalismo raj
kazaljka sata brže se vrti
vreme nam ističe, svetu je kraj

Fukara gnusna lati se mača
mrtvim morem jato riba plovi
zmije šište oko Zida plača
antihrist nas kao stoku lovi

Što đavolji porivi nas vode
zatrovasmo gde je zumbul cvao
gde će žene decu da nam rode
stan`te ljudi zar vam nije žao

Satri Bože svu oholost ljudsku
nek nam blagost kao cveće cveta
podari nam neku bolju ljusku
zdravo seme iz nje nek procveta.

autor
Jovica N. Đorđević
23.03.2024g.

DA JE MENI – Jovica N. Đorđević

Da su meni zvezde iz očiju njenih
mesto sunca njima krasio bih svode
leteli bi nebom srca pripijenih
zlatio bih staze što ka njoj me vode

Da je meni miris njene kose crne
zidao bih kule biserima belim
ljubio bih stope male nežne srne
hranio bih dušu poljupcima vrelim

Da su meni njene ruke oko vrata
da je nežno, toplo privijem na grudi
ljubio bih zvezdu svima iz inata
ne bih dao zori da nebo zarudi.

Da je samo sreće da se mene seti
sivo bi mi nebo svo prekrila duga
da mi nežno na dlan kao pčela sleti
ne bi u mom srcu carovala tuga

autor
Jovica N. Đorđević

DINE

Ko povadi mlađane bademe
pa ih sadi u peščane dine
zašto satra mlado rodno seme
iz obesti da ga želja mine

Bože mili šta to ljudi čine
krhka stabla iz crnice vade
pa ih sade u peščane dine
nova groblja od mladice grade

Što crninu tužne majke nose
suzom tope sirotinjsku proju
zar da hleba od bogatih prose
da nahrane gladnu nejač svoju

Kakvu omču nose oko vrata
što nestaše mlađani češeri
što ih šalju u vrtlog rata
zar da hrane gladna usta zveri

Bože sveti orosi nam dine
nek poteče bistra voda čista
pa da milost kao munja sine
da mladici svaka grana lista.

autor
Jovica N. Đorđević
09.03.2024g.

ПEСМЕ МЕСЕЦА ЗА 2024. ГОДИНУ


Поштовани посетиоци, драги песници,

Настављамо са избором песме године, овога пута за 2024. годину. Песме месеца у току 2024. године бираће Љиљана Табурић, песникиња из Крушевца, а ја ћу јој мало помоћи за месец јануар. Песме се бирају из целокупног фонда песама за тај месец, објављених на сајту www.poezija.rs.  Знам да је то тежак задатак, јер много је добрих песама и песника, али обећавам да ћемо се трудити да бирамо најбоље, по нашем мишљењу. Али, такође знамо да да ће то бити само наш субјективан избор, и молим Вас да то имате у виду… Од најбољих песама по месецима у току 2024. године, почетком 2025. године жири Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ и посетиоци сајта, свако за себе, одабраће песму 2024. године. Зато, читајте све предложене песме, гласајте и уживајте… Песму 2024. године прогласићемо 31. марта 2025. године, а песму 2023. године прогласићемо до 31. марта ове године. Уживајте у доброј поезији!  /Уредник сајта Љубодраг Обрадовић/

ПЕСМА МЕСЕЦА МАРТА 2024.

/Одабрала Љиљана Тамбурић/

Jovica N. Đorđević

DA JE MENI

Da su meni zvezde iz očiju njenih
mesto sunca njima krasio bih svode
leteli bi nebom srca pripijenih
zlatio bih staze što ka njoj me vode

Da je meni miris njene kose crne
zidao bih kule biserima belim
ljubio bih stope male nežne srne
hranio bih dušu poljupcima vrelim

Da su meni njene ruke oko vrata
da je nežno, toplo privijem na grudi
ljubio bih zvezdu svima iz inata
ne bih dao zori da nebo zarudi.

Da je samo sreće da se mene seti
sivo bi mi nebo svo prekrila duga
da mi nežno na dlan kao pčela sleti
ne bi u mom srcu carovala tuga

(C) Jovica N. Đorđević

ПЕСМA МЕСЕЦА ФЕБРУАРА 2024.

У месецу фебруару ове године, било је доста добрих песама, па ми је било тешко да изаберем једну која ће бити најбоља међу њима. Пошто ми је први пут да оцењујем нечију поезију, а то је мало и незахвалан посао јер не сматрам себе ни много компетентном да то радим, надам се да ће песници који објављују на овом сајту имати разумевање уколико сматрају да је њихова песма била боља од изабране. Највећу пажњу од свих песама, по јачини, емоције и поруци мени је привукла песма сјајног ДУШАНА КОМАЗЕЦА – ПОЉЕ КОСОВО, па је проглашавам ПЕСМОМ МЕСЕЦА ФЕБРУАРА 2024./Љиљана Тамбурић/

ПОЉЕ КОСОВО – Душан Комазец

Одјек далеких векова „сненом пољаном” одзвања,
крсташ-орлови надлећу Светосавце са фрулама.
Све се нагло окренуло, небо се земљи поклања?
Чују се зурле, сопиле и димије, на булама!

Са Паштрика и Кошара језиви звук се пролама!
Проплака мрамор-камење, икона мироточива.
Опет су реке крваве од јунака и долама,
опет распињу Косово, све наше тамо почива!

Светиње опоганише чопори хуља, скитница
Зографе, шта ћеш сликати, небо су вране попиле?
И „Љевишку” и Дечане… Тугују Лаб и Ситница.
Ту су се душе ратника у вечности утопиле!

Вековни храст су посекли, да нам се затру годови?
Божур од туге увену, неће га брати злобници.
Чемер-њиву су сејали, биће им г’рки плодови,
ту је глава Цар-Лазара засијала у зобници!

Хује олујни ветрови, свијају гране борове
и мисли „распетих” шаљу у беле царске одаје:
Опет ће божур цветати, „ Поље” гледати ор’ове.
Од неба смо га „купили”, Божије се не продаје!

(C) Душан Комазец

Pesma meseca – JANUAR 2024.
CABARET GROTESQUE – Marijana Vukčević
Одабрао Љубодраг Обрадовић

CABARET GROTESQUE

Hiljadu lica za hiljadu godina
dobrodošli u moj mali kabare pod maskama
zaboravljam šta sam poslednje odglumila
bila sam i Melpomena i Talija
za vaše znojave dlanove
koja od nas će se pokoloniti na kraju predstave
ili neka treća… sad svejedno je

Od tužnog pajaca do igračke vjetrova
još jedan zamah krilima do konačnog buđenja
ovdje su i koraci teška robija
zemlju ste spalili svojim slutnjama
zabrojili ste se negdje na pola
a meni ostavili nedoumice da me progone
kao odraz privida u ogledalu svijeta

Ostajem neoprostivo nedorečena
dok me sapliće mudrost stepskih šamana
uz pjesmu izumrlih ptica rugalice
moj duboki naklon bezlična maso!
Oduvaću vas kao maslačke
da se rasplinete po rubovima svemira
većeras ću vam dopustiti sve
da me lažete
varate
pokradete
uzrizete
ogrebete
…
samo bez milosti moliću!
Настави са читањем “ПEСМЕ МЕСЕЦА ЗА 2024. ГОДИНУ”

NJENE OČI

Mesec nebom zvezde sipa
crna tama tugu toči
setno grane njiše lipa
nestale su njene oči

I dok ponoć smiraj sprema
tužno sklapam oči snene
dal u cvetu od bagrema
utkane su oči njene

I sanak mi spokoj ne da
bolna pesma dušom krene
mračne misli mi ispreda
bolan sanjam oči njene

Što mi mesec ne pomaže
kada nebom gordo krene
zašto istinu ne kaže
gde da nađem oči njene.

autor
Jovica N. Đorđević