o bolu treba tek posle bola kad svi njegovi mučitelji pođu na počinak ( svi koraci i odjeci tebe iz vremenske zone ljubavi) umorni od ujeda kad klonu i pospe i slegnu se misli i stalože strasti tek tada jer ne može oko zamućeno suzom videti stvarnost ne bez pogleda u ogledalo racia pred čijom … Настави са читањем “ZONA SUMRAKA -Nena Miljanović”
o bolu treba tek posle bola
kad svi njegovi mučitelji pođu na počinak
( svi koraci i odjeci tebe iz vremenske zone ljubavi)
umorni od ujeda kad klonu i pospe
i slegnu se misli i stalože strasti
ne može oko zamućeno suzom videti stvarnost
ne bez pogleda u ogledalo racia pred čijom oštrinom
preuveličan bol i prevelike reči se postiđeni povlače
na dno mene bez ičega (bez tebe)
(krišom od sebe trezvene sam ga razbila
o čelo svog poslednjeg budnog i ludog dželata
o svoje ljubavlju iznačinjano i stihovima iskrpljeno srce)
to o nepisanju poezije u afektu (pogotovo poslo sloma)
da se izbegne emotivnost jer vuče u patetiku (i lošu poeziju)
(u vreme brzih veza i kratkih sparivanja
patetika je sve što liči na ljubav i patnju što je nema)
ali ja ne umem ni razumno da volim ni dozirano da pišem
(kao umerene žene i ozbiljni pesnici )
bez ushićenja ili jadikovanja
i čak besa u pesmama
ne umem ni da bolim sebe do poezije
ako pustim vremenu i umu da odrade svoje
do neosetljivosti i odmerenih pisanja
do dobre i bezvredne pesme