ZONA SUMRAKA -Nena Miljanović

o bolu treba tek posle bola kad svi njegovi mučitelji pođu na počinak ( svi koraci i odjeci tebe iz vremenske zone ljubavi) umorni od ujeda kad klonu i pospe i slegnu se misli i stalože strasti tek tada jer ne može oko zamućeno suzom videti stvarnost ne bez pogleda u ogledalo racia pred čijom … Настави са читањем “ZONA SUMRAKA -Nena Miljanović”

o bolu treba tek posle bola
kad svi njegovi mučitelji pođu na počinak
( svi koraci i odjeci tebe iz vremenske zone ljubavi)
umorni od ujeda kad klonu i pospe
i slegnu se misli i stalože strasti
tek tada
jer
ne može oko zamućeno suzom videti stvarnost
ne bez pogleda u ogledalo racia pred čijom oštrinom
preuveličan bol i prevelike reči se postiđeni povlače
posramljeni ljubavlju
padaju
na dno mene bez ičega (bez tebe)
čak i bez tog ogledala
(krišom od sebe trezvene sam ga razbila
o čelo svog poslednjeg budnog i ludog dželata
o svoje ljubavlju iznačinjano i stihovima iskrpljeno srce)
sve to stoji
to o nepisanju poezije u afektu (pogotovo poslo sloma)
da se izbegne emotivnost jer vuče u patetiku (i lošu poeziju)
(u vreme brzih veza i kratkih sparivanja
patetika je sve što liči na ljubav i patnju što je nema)
ali ja ne umem ni razumno da volim ni dozirano da pišem
(kao umerene žene i ozbiljni pesnici )
bez ushićenja ili jadikovanja
i čak besa u pesmama
ne umem ni da bolim sebe do poezije
ako pustim vremenu i umu da odrade svoje
i prođe(š) me
do neosetljivosti i odmerenih pisanja
do dobre i bezvredne pesme
o bolu tek posle bola

LET IZVAN KUKAVIČIJEG GNEZDA – Nena Miljanović

Prošla sam te moja ptico, Osećam Da si ispevao svoju poslednju za mene, I ovo što me (ob)ljubiš po navici To su samo refreni tela Porazno bolni za oboje Jer kao kukavice jaje Strast poturamo pod ljubav, Ti nemoćan da prekineš naviku i odeš, I ja nemoćna da prekinem ljubav I izreknem idi. Voljen, Zatočen … Настави са читањем “LET IZVAN KUKAVIČIJEG GNEZDA – Nena Miljanović”

Prošla sam te moja ptico,
Osećam
Da si ispevao svoju poslednju za mene,
I ovo što me (ob)ljubiš po navici
To su samo refreni tela
Porazno bolni za oboje
Jer kao kukavice jaje
Strast poturamo pod ljubav,
Ti nemoćan da prekineš naviku i odeš,
I ja nemoćna da prekinem ljubav
I izreknem idi.

Voljen,
Zatočen u krletkama ove jednostrane ljubavi
Patiš
Čekajući čudo koje će te bezbolno osloboditi
I evo činim ga,
Nevoljena,
Kao samuraj kad poteže mač na sebe
Presecam se na dvoje za oboje
( da te oslobodim)
Lažem da te ne volim
(da ti olakšam odlazak).

Odlaziš.

Raspolućena
Na bezuslovnu ljubav koja te se zbog tebe odriče
I beskrajnu patnju za tobom,
Ispraćam te stihovima:
Dobar ti vetar Moja Ptico
Dok padam u san o letenju
Izvan kukavičjeg gnezda

copyright © Nena Miljanović

U IME OCA I SINA I MENE ŽENE – Nena Miljanović

Gledah te moj živote I videh u tebi moga oca (Koji me voleo dobru i lošu ) Tog moćnog diva Sa šakama kao velika školjka U kojoj sam bila zrno bisera Na dnu njegove duše Zaštićena Gledah te moja ljubavi I prepoznah u tebi svoga sina Tog slabog sebičnog patuljka (Koga volim dobrog i lošeg … Настави са читањем “U IME OCA I SINA I MENE ŽENE – Nena Miljanović”

Gledah te moj živote
I videh u tebi moga oca
(Koji me voleo dobru i lošu )
Tog moćnog diva
Sa šakama kao velika školjka
U kojoj sam bila zrno bisera
Na dnu njegove duše
Zaštićena

Gledah te moja ljubavi
I prepoznah u tebi svoga sina
Tog slabog sebičnog patuljka
(Koga volim dobrog i lošeg )
Lukavog ispod nevinog osmeha
Sa rukama kandžicama
Koje mi nežno iskopaše oči
I učiniše me slepom
Od ljubavi

Gledam te dragi moj
I vidim moga Muškarca
Velikog kad me voliš lošu
I malog kad me zloupotrebljavaš dobru
I volim te bezuslovno
Kao otac jedinu mene
I ja jedinog sina
Volim te veliki mali moj
Kao onog od kog sam postala
I onog koji je postao od mene

Mogu li drugačije a da ne poništim
I svoj nastanak i nastavak
Mogu li da postojim
Ako te ne volim na život i smrt
U ime oca i sina Muškarca
I duha same sebe
Žene
Muškarčeve Ljubavi

KRUGOVI (za Dan planete Zemlje)

Krugom oko sebe kao čigra u igri I oko Zvezde života kao derviš u transu Krakom Kumove Slame Niz sunčeve staze put Plava Planeta Kretanjem kroji moje vreme U simetrale dana Utkiva skupove godina Krugovima Prekraja početak u kraj i kraj u početak U praznom krugu oko usamljene sebe (sama na vasceloj planeti bez tebe) … Настави са читањем “KRUGOVI (za Dan planete Zemlje)”

Krugom oko sebe kao čigra u igri
I oko Zvezde života kao derviš u transu
Krakom Kumove Slame
Niz sunčeve staze put
Plava Planeta
Kretanjem kroji moje vreme
U simetrale dana
Utkiva skupove godina
Krugovima
Prekraja početak u kraj i kraj u početak
U praznom krugu oko usamljene sebe
(sama na vasceloj planeti bez tebe)
Daleko od Sunca
U pero hvatam put do svetlosti i tebe
U vremenu koje staje
I prestaje da sabija decenije u dane
Vreme što me oduzimalo
Dodaje
Na svaki usamljeni sekund vek
Po jedan ceo život
Na svaki dan u dvoje
Ti moj dervišu
Igrom ljubavi
Čuvaj me od poetske smrtnosti
Plavu planetu od praznine
Svemir od rasula
I moje pesme od tačke
U kojoj će nestati moj svet
I Plave planete kruženje
Budi tu
U mojim poemama
Noli turbare circulos meos
by © Nena Miljanović

JUČE DANAS SUTRA – Nena Miljanović

  Juče Na granama tvojih ruku U gnezdu tvojih misli Slavuj sam bila I pevala te Sva mladost i ludost Na radost ljubavi   Danas Odlećem sa grana koje me ne drže Iz gnezdo koje me ne čuva Odnosim Uplašenu ljubav pod krilom I ne pevam Jer Ako sada otvorim kljun Graktaću mudro kao gavran … Настави са читањем “JUČE DANAS SUTRA – Nena Miljanović”

 
Juče
Na granama tvojih ruku
U gnezdu tvojih misli
Slavuj sam bila
I pevala te
Sva mladost i ludost
Na radost ljubavi
 
Danas
Odlećem sa grana koje me ne drže
Iz gnezdo koje me ne čuva
Odnosim
Uplašenu ljubav pod krilom
I ne pevam
Jer
Ako sada otvorim kljun
Graktaću mudro kao gavran (ili kao starost)
Žalosna kao dotrajalost
Ako danas zapevam o tebi
Zaplakaće ljubav zbog moje osedele kose i duše
Moja mlada
Moja luda ptica
Pobeći će mi ispod krila
Ne pevam
 
Sutra
Ako nađem granu s trnom da nabodem srce
Ponovo ću pesmu
Kad mi se u stihove ugnezdi neko ko nije ti
Još jednom slavuj
Zapevaću završni psalm o tebi
(I o samoj sebi)
Pre velikog ćutanja
 

PESAK KROZ PESMU – Nena Miljanović

nalazim te i gubim čulima prozaično slutnjama mistično spolja i iznutra palpacijama praznih ruku dodirujem te u svemu i iz svega mi iscuriš kao pesak kroz prste u žutoj mrlji žutog sunca na očnom dnu svetliš i gasiš me nastaješ i nestaješ u svim ukusima i rečima na korenu jezika nosnicama udišem te u mirisima … Настави са читањем “PESAK KROZ PESMU – Nena Miljanović”

nalazim te i gubim
čulima
prozaično
slutnjama
mistično
spolja i iznutra
palpacijama praznih ruku dodirujem te u svemu
i iz svega mi iscuriš kao pesak kroz prste
u žutoj mrlji žutog sunca na očnom dnu
svetliš i gasiš me
nastaješ i nestaješ
u svim ukusima i rečima na korenu jezika
nosnicama
udišem te u mirisima i isparavaš mi u izdasima
jekom tišina u uhu
zvučiš
onim što ne znam kako da označim
što me opseda i ostavlja
u talasima jave i sna
smrtno
volim te i bojim te se
kao sve poznato i nepoznato
kao početnu tajnu iz koje sam došla
i završno otkrovenje u koje ću otići
volim te i ne volim
kao tvoj život (u kom me nema)
i svoju smrt
koja će mi uzeti i dati
mene
iscurelu iz ove ljubavi
kao pesak reči kroz moju pesmu

LAMENT – Nena Miljanović

  Jesi li to ti U kamičku u mojoj cipeli Što žulja i ne da ni korak nigde osim unazad u san Gde sanjam igru piljaka I kamičci su jagodice tvojih prstiju Razbacani po meni Za igru koja je više od igre za dvoje A manje od mogućnosti Jesam li to ja U dahu vetra … Настави са читањем “LAMENT – Nena Miljanović”

 

Jesi li to ti
U kamičku u mojoj cipeli
Što žulja i ne da ni korak nigde osim unazad u san
Gde sanjam igru piljaka
I kamičci su jagodice tvojih prstiju
Razbacani po meni
Za igru koja je više od igre za dvoje
A manje od mogućnosti

Jesam li to ja
U dahu vetra danas
Kao juče
Kad sam bila vetrenjača i pokretala te
Uhvaćenog među krake
Visoko u nedostižnom nebu
Kud lete oduvane glave zrelih maslačaka
I prezrelih pesnikinja

Jesmo li to mi
U mojim strahovima od sutra
Gde će piljci biti nadgrobno kamenje
Nad humkom zaborava
Pod nebom bez nadanja
Da me išta više vine i ponese praznu i prezrelu
Bar u prošlost
Gde su sećanja na ljubav

Reci da jeste sve
I da je sve ovo samo lament
Nad mojim prvim pesmama o nama
I nad mladošću naše ljubavi
Sad kad je ostarila

 

BEZ ODJEKA – Nena Miljanović

Prvi put posle mnogih očajnih juče Danas me nije me rastužilo ništa Što rastužuje pesnike i žene koje vole Naročito u proleće I naročito ako su ostavljeni A april je I ostavio si me (još u januaru ili pre) Trebalo bi da sam posebno osetljiva A ništa…   …Ništa Evo Pada nežna zelenkasta kiša Trebalo … Настави са читањем “BEZ ODJEKA – Nena Miljanović”

Prvi put posle mnogih očajnih juče
Danas me nije me rastužilo ništa
Što rastužuje pesnike i žene koje vole
Naročito u proleće
I naročito ako su ostavljeni
A april je
I ostavio si me
(još u januaru ili pre)
Trebalo bi da sam posebno osetljiva
A ništa…
 
…Ništa
Evo
Pada nežna zelenkasta kiša
Trebalo bi da proplačem sa njom prolećnom
I napišem jednu sentimentalnu bar
Zbog svega uzaludno zelenog
Bar četiri plača mi treba
( Za svaku godinu ljubavi bar po jedan)
Za katren o besmislu buđenja zemlje bez tebe
 
Pokušavam
A ne ide mi ni sa plačem ni sa pisanjem
S kraja na kraj mene šupljina
(Mora da sam postala pećina)
Da proverim
Izvikujem ti ime u sebi
Zbog eha ljubavi (bar poetskog)
Koji bi me izgovaranjem tebe
Razbio u paramparčad stihova
 
Nema odjeka
Zaboravljam te

MEMORIJAL ZA KIŠU I MART – Nena Miljanović

  Opet dolazi jedno proleće Kucka kapima kiše o prozor Jedva čujno Kao ljubav na vrata naših praznina Tog poslednjeg dana marta Na kraju svih iščekivanja Kad smo se dogodili i poverovali u neizbežno (Bilo bi suviše da je sve puki slučaj Da smo oboje u istom snu U isti noćni sat Na istim meridijanima … Настави са читањем “MEMORIJAL ZA KIŠU I MART – Nena Miljanović”

 
Opet dolazi jedno proleće
Kucka kapima kiše o prozor
Jedva čujno
Kao ljubav na vrata naših praznina
Tog poslednjeg dana marta
Na kraju svih iščekivanja
Kad smo se dogodili i poverovali u neizbežno
(Bilo bi suviše da je sve puki slučaj
Da smo oboje u istom snu
U isti noćni sat
Na istim meridijanima paralelne stvarnosti
I da nemam o kome pesmu
I da nemaš kome ljubavi reč )
Prazni
U neljubavlju ispunjenim stvarnim životima
 
Ovo je sudbina dragi
Govorila sam ljubeći te tog proleća
Ovo je za večnost draga
Govorio si grleći me narednog
I verovali smo u to kao osuđenik u pomilovanje
Verovala nam je ljubav
Pomilovanim
 
Treće proleće dolazi
I memorijalna kiša opet kucka u prozor
U poslednjoj noći marta
Sve je isto sem nas
Razumni
Posumnjali smo u večnost i sudbinu
I ljubav u nas
Osuđene
Na stvarnost i pamćenje sna
 
Odlazi od nas naša poslednja
Bez pomilovanja prolećem
Ostavlja nas
Tebe mojim pesmama koje više ne čuješ
I mene tvojim rečima
Kojima više ne verujem
 

CRVENO- Nena Miljanović

Bojom bola nebo Bojom pretnje mesec U meni Crvena Luna di Chiaro Rađa se i raste Sa rubinski koturom nad horizontom Raste strah Javi se Zvukom glasa razbij ga Daj mi Jučešnju reč za udah Biću Disaću Gušim se pod crvenim mesecom Rečju Učini da bude srbrno zveckav i beo Kao moja prva Bela pesma … Настави са читањем “CRVENO- Nena Miljanović”

Bojom bola nebo
Bojom pretnje mesec
U meni
Crvena Luna di Chiaro
Rađa se i raste
Sa rubinski koturom nad horizontom
Raste strah
Javi se
Zvukom glasa razbij ga
Daj mi
Jučešnju reč za udah
Biću
Disaću
Gušim se pod crvenim mesecom
Rečju
Učini da bude srbrno zveckav i beo
Kao moja prva Bela pesma o tebi
Bč

Bojim se (sebe)
Tišina je
Crveno je
U panici
Gluva kao bivša ljubav
Čuću iz sebe pogrešne note
Pogrešnom ću po njima pesmu
Kajaću se
Kasno
Javi se