nije te zaobišla svjetlost travanjskog vjetra pa s ogrtačem odlaziš niz golu beskrajnu cestu
tamo je saharska pustinja tamo je dah nekog lica
smiješi ti se snohvatica i ne znaš gdje se ulijeva gola bijela cesta onoga trena kad te briše svjetlost vjetra kad ti se raskopčava ogrtač i dirka oka ti mimo prostora trepne
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
