Bajka nastaje …
Kad sa trepavica od snova streseš inje svakodnevnice…i prašinu od taštine…
pa preporođenim pogledom bistrog potoka zakotrljaš kamenje zbilje…
finom maglom duše ih ispoliraš u dragulje…
dragulje posiješ po paučini misli…da izgledaju kao rosa…
pa to preslikaš sunčevim prvim rumenim zrakom…
onako pravo na bijelu kožu djeteta što čuči u tebi…
San je…
Kad kao fetus vidiš osjećaje,
kristalno jasno i ništa ti nije magla…
Svako sklapanje očiju u vanjskom svijetu …
u tebi probudi nepristajanje na javu.
Pa na svijet čitavog života, gledaš istim onim dubokim okom na potiljku…
nepogrešivo čitko…
i ne daš slike snene ružičaste svjetlosti,
nasmijane ritmom majčinog srca…
ne daš ama baš ni zašta na svijetu…
i skoro nikom.
Skuplji ti je treptaj krila leptira i muzika otvaranja latica trešnjinog cvijeta
pa čak i škorpija i kišna glista,
od recimo, čitavog svijeta, ljudskih gluposti
i zabluda trista.
I kad ne spavaš san je u tebi,
pa biraš osobu sa kojom ćeš ga živjeti svaki dan…
po mirisu znoja i titraju duše oko njenih trepavica
a ne po izgledu lica.
San imaju samo djeca…mala velika i najviša…
san je kad si otvoren da u te pada…iz vasione, tog božjeg pazuha…
od ljubavi poludjelih, fotona kiša…
Za čaj od latica ruže…
Tinkturu od ljubavi i dobrote…
preliti, sa do srdačnosti zagrijanom dobrom voljom…
zasladiti iskrenošću i osmjehom…
pustiti da se sjedini…
degustirati dok je toplo …
Prijatno!
Most se gradi…
Prvo upredaš jak konop
Jači od čvrste riječi i časne namjere …
opremiš ga sidrom teškim kao poštenje i strpljenje…
zamahneš dobronamjerno i najiskrenije…
i baciš ga ka susjednoj obali…
Ako ti se vrati eho dobro ukotvljenog sidra i konop zavibrira povjerenjem …
znaćeš da je temelj čvrst…
zatim
polako zidaš nadgradnju
od ljubavi i poštovanja,
nesebične pažnje i vrlina svih.
Kad konačno most poprimi dobrotom obasjan lik…
završen je i zlobom neuništiv…
stajaće čvrst kao prijateljstvo
za buduća vremena.
Amajlija
Najmekšom vunicom
majčinskih osjećanja
a od brige grubim rukama,
ispleten topao džemper, djetetu…
od…tmurnog čela,
hladnog pogleda, ledenog stiska ruke,
preoštrog jezika…
negledanja i neljubljenja…i od uroka svih…
spas je i štit…
ako ga u toplu sobu svog srca zajedno sa njenim likom ostaviš
i čuvaš za život cio.