U tvom se oku ogleda tuga
maglovit odraz jesenjih slika,
izgubljen lutaš unutar kuga
ne vidiš lica prolaznika.
Tražiš ostatke dečačkih snova,
zaraslim ranama prinosiš dar.
Hartijom davno ispranih slova
želiš rasplamsati prošlosti žar.
Teško je shvatiti tuđu sreću,
kad našoj nismo doprineli.
Znakove sudbine jaki pokreću
mi…iskušenje nismo podneli.
Ti prođi slobodno putem znanim,
žedan zatraži gutljaj vina.
Nastavi lutanje poljem prostranim
grleći pogledom boje visina.
Ali ne traži ruku spasa,
vrati se svome karavanu.
Od mene nećeš čuti glasa
glavu okrenuću na drugu stranu.